sv. Leopold Mandić

U ono vrijeme i za sva vremena, jer je Isusova riječ vječna, Isus Krist je rekao: „Ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji, jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist“ (Mt 23, 8-10).

U duhu ovih Isusovih riječi želim da se svatko od vas prepozna kao brat i sestra, bez obzira na kojem se crkvenom ili društvenom položaju nalazio, jer smo u Isusu Kristu braća i sestre jednog nebeskog Oca, koji nas međusobno povezuje svojom nebeskom i vječnom ljubavlju u Duhu Svetome. Tom Trojedinom, neizmjernom i vječnom Bogu, od kojeg primamo sve što jesmo i što imamo, izričemo hvalu i dajemo slavu, za ovaj Dan našeg zajedništva, jer se poslužio jednim malim redovnikom i svećenikom i doveo ga u ovu otočnu biskupiju koja do prije koji dan nikada nije čula za njegovo ime, a danas je ta drevna krčka biskupija povezala kontinentalnu i primorsku Hrvatsku i postala Crkva u Hrvata na jednom mjestu, predvođena svojim biskupima i Božjim narodom koji je pohitio vamo iz svih krajeva naše domovine. I ne samo iz Hrvatske, nego i Bosne i Hercegovine, Slovenije i Srbije, Italije i Njemačke, Slovačke i Grčke.

Kad me prošlog ljeta provincijalni ministar pitao bi li pošao u Osijek za gvardijana samostana, protumačio sam si taj premješatj i odlazak u Osijek u svijetlu Svetoga pisma i rekao si ovako: „Vraćam se nakon 32 godine u grad svoje mladosti iz kojeg sam nakon mature otišao u novicijat i svijet. Ovo je sedmi samostan u 25 godina svećeništva. Sve biblijski brojevi. I kao što je Isus Krist u uskrsno jutro rekao ženama na grobu: „Idite i javite mojoj braći da pođu u Galileju, ondje će me vidjeti“, bio sam uvjeren da je Osijek moja Galileja i kraj mojih puteva, cilj do kojeg je trebalo stići. A on je postao moje najkraće boravište, jer očito evanđelje nisam do kraja shvatio ili sam ga sebi u prilog prilagodio i zaboravio da Galileja nije bila apostolima kraj puta nego polazište za novi početak, da je nakon Galileje trebalo krenuti u sav svijet i pronijeti Isusovu radosnu vijest spasenja. 

Tako i za mene krčka biskupija postaje početak potpuno novog života i novog poslanja. Postaje osmo mjesto mog svećeničkog hoda, a osam je početak i kraj, početak bez kraja. Baš onako kako molimo nedjeljom u Službi čitanja Časoslova naroda Božjeg: „Zdravo, dane, dana slavo. Sretni dane uskrsnuća. Uskrsli gle tebe kruni, svojom slavom, dane prvi. Dan osmi, osmo razdoblje, od drugih blista sjajnije, jer tvoj ga uskrs posveti, o pobjedniče Isuse“. Prvi i osmi ujedno. Početak otvoren prema vječnosti, prema Uskrsu.

Nek se dobri Otac nebeski smiluje svima onima koji su umiješali svoje prste u ovo biskupsko imenovanje i misle da sam ja prikladan za taj novi početak.
Hvala Svetom Ocu Franji i apostolskom nunciju Alessandru D'Erricu na iskazanom povjerenju, kao i uzoritom gospodinu Josipu Bozaniću zareditelju i mom predčasniku mons. Valteru Županu, dosadašnjem krčkom biskupu na njegovom vjernom služenju ovom Božjem narodu.
Hvala svim nadbiskupima i biskupima, iz domovine i inozemstva, na čelu s mons. dr. Želimirom Puljićem, predsjednikom Hrvatske Biskupske Konferencije.
Hvala svim županima, gradonačelnicima i načelnicima, zajedno s gospodinom Josipom Lekom, predsjednikom Hrvatskog sabora. Kao i Hrvatskoj Televiziji koja je omogućila direktan prijenos.
Hvala mojim roditeljima koji ove godine slave dijamantni jubilej 60. godišnjice braka, za svu ljubav i brigu koju su ugradili u nas, svojih šestero djece, u svoju unučad i praunuće koje se nedavno rodilo. Hvala mnogobrojnoj rodbini i prijateljima koji su danas dionici ovoga slavlja.
Grazie a tutti i miei amici e confratelli che sono qui oggi radunati dalle diverse parti d'Europa. La nostra amicizia trae le origini dal mio soggiorno nel Collegio internazionale di san Lorenzo da Brindisi e dello studio a Roma. Saluto il vicario generale del nostro Ordine fra Štefan Kožuh, la sua ecellenza mons. Jannis Spiteris arcivescovo di Korfu, ministro provinciale di Venezia insieme con i confratelli e studenti di teologia, novizi e i postulanti. 

Pozdravljam svu moju redovničku braću na čelu s provincijalnim ministrom fra Jurom Šarčevićem i zahvaljujem na svemu što su uložili i ugradili u mene kroz proteklih 35 godina. Ako je biskupska služba između ostalog i određeno priznanje i čast, onda se na mene mogu primjeniti Isusove riječi upućene apostolima: „Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov“ (Iv 4, 38). Promatram ovo biskupsko imenovanje i kao priznanje mojoj redovničkoj braći od koji su neki sav svoj život posvetili Isusu Kristu i Crkvi u Hrvata, a trpjeli su za Crkvu i od Crkve. 

Hvala svim svećenicima, redovnicima i redovnicama, koji ste zajedno ovdje sa svojim provincijalima i provincijalkama, kao i vrhovnim poglavaricama. Hvala mojoj rodnoj župi sv. Mihaela iz Drenja, zajedno sa župnikom i domaćim svećenicima i redovnicama.

Hvala svim prijateljima i hodočasnicima od istoka do juga Hrvatske koji ste iznad svih očekivanja u ovako velikom broju danas ovdje. U ova dva mjeseca sam na svojoj kožio osjetio što redovnik, svećenik i biskup znače hrvatskom katoličkom čovjeku. Vaše nebrojene čestitke, poruke, telefonski pozivi i mailovi, - a na mnoge nisam stigao odgovoriti -, pobudili su u meni mnoga razmišljanja.
Da danas nisam to što jesam nikada ne bih razumio kako je moguće da se drugi toliko raduju tuđem promaknuću. Vaša ljubav prema meni otkrila mi je koliko ima dobra u vašim srcima i u ovome svijetu. Nakon ove spoznaje promatram ovu moju novu službu samo na jedan jedini način. Svi ste vi samnom postali biskup, jer bez vas ne bi bilo ni mene. I da nije vas, tko bi bio ja?
Na kraju obraćam se vama svećenicima, đakonima i bogoslovima krčke biskupije, redovnicima i redovnicama koji ovdje djelujete, svim vjernicima i ljudima dobre volje. Kad sam prije deset dana došao u ovaj grad i biskupiju nisam dovezao auto, niti sam dopremio ormare i pokućstvo. Došao sam u svome redovničkom habitu, uz nešto osobnih stvari i nešto više knjiga. Ne mogu vam ponuditi ono što nisam i ono što nemam. Odgojen sam u kršćanskom i domoljubnom duhu, a kao punoljetan izabrao sam život redovnika i svećenika svetog Franje Asiškog.

Kao redovnik usmjeravan sam, a kasnije sam po svojim službama koje sam obnašao i sam druge usmjeravao da kao braća redovnici gradimo zajedništvo i bratstvo svjesni da plodan apostolat ovisi o dogovoru i slozi njezinih članova.
Ovo nije moja biskupija. Nisam ja njezin gospodar. Nitko nije postao kršćanin radi mene. Ovo je biskupija Isusa Krista, a ja sam jedan od radnika na njivi Gospodnjoj. Mogu dati samo ono što jesam i što imam. Mogu dati samoga sebe i mogu dati moj identitet koji je nerazdruživo povezan s mojim redovničkim i svećeničkim pozivom. Više od dvije trećine svog života proveo sam kao redovnik trudeći se izgrađivati samostansku zajednicu u kojoj se nalazim i duhovno skrbiti za vjernike i službe koje su mi bile povjerene. Kao mjesni biskup ove biskupije uložit ću svoje napore da izgradim što bolje odnose sa svećenicima, redovnicima i redovnicama. Želim da svatko od vas tko dođe u ovaj grad uđe u zgradu biskupije kao u svoju kuću, jer je to vaša kuća. Želim da me doživite kao brata kao što ja vas držim za braću. Žarko bih želio da naši susreti budu otvoreni, spontani, bratski i prijateljski.

Draga braćo i sestre, boduli i furešti, primorci i doseljenici, nastojmo izgraditi zajedništvo u različitosti, u kojemu ćemo se truditi da svatko od nas sačuva svoje korijene i svoje običaje, da se njima ponosi i na svoje potomke prenosi, i da se ta različitost ugradi u međusobno uvažavanje i osobnu izgradnju onih koji žive različitost u ljubavi i slozi.
Dragi prijatelji! Uvjeren sam da ovo biskupsko ređenje neće podignuti zid između mene i vas. Broj mobitela imate, elektronska pošta vam je poznata, kad naučim adresu stanovanja i broj telefona, javit ću vam. Sad vidite gdje stanujem. Ne mojte doći, a da me prođete.
Sva naša prijateljstva su se začela u okrilju kršćanske vjere. Ostanimo povezani molitvom i duhovnom blizinom. Samo nas duh Isusa Krista može održati zajedno i učvrstiti ono što je započeto graditi. Izgradimo civilizaciju ljubavi koja će se temeljiti na Kristovu evanđelju, i na njegovom pozivu da budemo sveti kao što je svet Otac naš nebeski od kojega se učimo mudrosti i razboritosti, strpljivosti i praštanju, poniznosti i međusobnom prihvaćanju, živeći u vjeri, nadi i ljubavi.