sv. Leopold Mandić

Fra Ivica PETANJAK koji je u nedjelju, 22. ožujka zaređen za krčkog biskupa, treći je hrvatski kapucin koji postaje biskupom. Prije njega bili su to fra Robert Antun Menini i fra Angelik Juraj Bedenik.

Fra Robert Antun MENINI rođen je u Splitu 18. listopada 1837. Školuje se u Zadru, Grazu i Beču gdje je završio studij prava. U Beču je upoznao i kapucine, te odlučio stupiti u njihov red. Nekako u to vrijeme bečki je samostan posjetio fra Nikola Bacchini, generalni ministar Reda. U razgovoru je Antunu predložio da stupi u tridentsku (Trento) provinciju i postane njezinim članom. Krajem studenoga 1860. Antun odlazi u Trento, a potom u novicijat u Alu, gdje je 1. prosinca 1860. primio redovničko odijelo, započeo novicijat i dobio novo ime Robert. Nakon novicijata studirao je teologiju, a za svećenika je zaređen 5. srpnja 1863. u Trentu za svećenika, i to s posebnom dozvolom Svete Stolice, jer još nije bio položio doživotne zavjete. Nakon toga nastavlja daljnji studij teologije i 2. prosinca 1864. u Mantovi polaže doživotne zavjete. Nakon studija teologije imenovan je za pomoćnika učitelja novaka, a nakon pola godine preuzima službu profesora pastoralne teologije. Godine 1868. preuzeo je dužnost propovjednika pučkih misija – i tu je dužnost vršio kroz 12 godina. Jedno od prvih mjesta gdje je propovijedao bila je crkva sv. Franje u Zadru, u koju je kao dječak s tetom redovito zalazio. Godine 1880. papa Leon XIII. imenovao ga je biskupom koadjutorom talijanskom kapucinu fra Dominiku Reynaudiju. Nakon biskupskoga posvećenja u Rimu 3. veljače 1880. odlazi u Plovdiv. Vodstvo biskupije preuzima 1885.

Kao biskup Menini se odmah na početku posvetio organiziranju karitativne i kulturne djelatnosti Katoličke Crkve u Bugarskoj, ali i traženja što bolje mogućnosti za stvaranje dobrih odnosa s pravoslavnim klerom i vjernicima. Tako je, da bi doskočio stvarnim problemima, u početku odmah započeo s odgojem domaćeg bugarskog katoličkog klera i redovništva. Godine 1882. u Plovdivu otvara sjemenište koje je prvenstveno bilo namijenjeno odgoju bugarskog kapucinskog podmlatka, ali to nije bila njegova isključiva svrha, jer je Menini želio da ono ujedno služi i za odgoj dijecezanskog klera.

U rujnu 1887. doživio je veliku radost kada je, iz toga sjemeništa, za svećenike zaredio prva dva kapucina Bugara, a 30. listopada njima osmorici podijeli niže redove. Za vrijeme njegova upravljanja vikarijatom, crkvene se zgrade intenzivno obnavljaju i grade se nove. Organiziraju se pučke misije po svim župama. Po svim katoličkim selima utemeljene su zajednice OFS-a, što mnogo pomaže duhovnoj obnovi vjernika. Svake je godine u mjesecu studenomu i prosincu biskup Menini vršio pastoralnu vizitaciju u svakom selu svojega vikarijata, jer su ljudi u to vrijeme bili slobodniji, iako se od njega tražilo veoma naporno putovanje. Godine 1891. otvara bolnicu u gradu Sofiji, a vodstvo bolnice su, na njegov poziv, preuzele sestre milosrdnice iz Zagreba. Odmah nakon toga započeo je i s gradnjom bolnice u gradu Plovdivu. Kad je i ta bolnica bila gotova došle su također, na njegov poziv, 1898. g. opet sestre milosrdnice iz Zagreba. Godine 1904. započeo je s gradnjom dječjeg sirotišta i škole u Sofiji. Upravu toga sirotišta i škole također je povjerio istim sestrama iz Zagreba.

Zdravlje su je počelo nagla slabiti krajem 1915., a na Božić je slavio svoju posljednju pontifikalnu misu. Prije Uskrsa 1916. godine otputovao je u Sofiju, gdje je primljen u bolnicu „Princeza Klementina" koju je sam osnovao i u kojoj su radile sestre Sv. Križa iz Đakova. Preminuo je 14. listopada u prisutnosti jednog brata kapucina i nekoliko sestara Sv. Križa. Kapucin, misionar i biskup fra Robert Antun Menini odlikovao se miroljubivošću i mirotvornošću. Tražio je mir sa svima, osobito da živi u miru s pravoslavnim klerom. Zato ga je taj kler i cijenio i poštovao. U kronici sestara milosrdnica ovako je o njemu zapisano: „Plemenit ovaj čovjek bio je revan i pravi apostol, a Bog ga je obdario lijepim sposobnostima, te je rijetkom rječitošću i dostojanstvenom svojom pojavom znao privući sve i potaknuti na dobro." Crkvi u Bugarskoj služio je 36 godina. Godine 1912. dobiva pomoćnika i nasljednika na biskupskoj stolici u bugarskom kapucinu fra Vinku Pejovu, koji je prije bio njegov sjemeništarac i učenik.

Fra Angelik Juraj BEDENIK rođen je u Koprivnici 3. travnja 1808. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, a gimnazijske i tzv. humanističke nauke u varaždinskoj gimnaziji. U 16. godini života, 13. ožujka 1824. stupio je u samostan braće kapucina u Varaždinu, gdje dobiva i novo ime Angelik. Teološke nauke studirao je i završio s odličnim uspjehom na ondašnjoj kapucinskoj teološkoj školi u Rijeci. Veoma mlad, kada mu je bilo samo 28 godina postaje poglavarom samostana na Rijeci. Isto tako, sa samo 37 godina biva 3. lipnja 1845. izabran na Rijeci za kustosa, tj. poglavara hrvatske kapucinske kustodije. Njegovim nastojanjem ondašnja hrvatska kustodija biva 1847. uzdignuta na čast Provincije, a njega biraju na provincijskom kapitulu 1848. za prvoga provincijala. Na generalnom kapitulu Reda u Rimu, koji je održan u svibnju 1853., Angelik je imenovan generalnim konzultorom generala Reda. Njegova dužnost bila je savjetovati i pratiti generala Reda na njegovim putovanjima po provincijama. Međutim, na toj dužnosti nije dugo ostao, jer mu je „Kongregacija za širenje vjere" još iste godine povjerila službu osnivanja misijskog kolegija za Indiju. Kao apostolski misionar Angelik prvi put odlazi u Indiju, u Bombay, koncem 1855. Tamo je boravio godinu dana, kada se vraća i dolazi u Trst gdje počinje graditi u želji da on postane sastavnim dijelom hrvatske Provincije, ali to se nikada nije ostvarilo. Početkom 1861. imenovan je generalnim vizitatorom Irske. U lipnju iste godine papa Pio IX. imenuje ga apostolskim vikarom Agre u Indiji, kao i naslovnim biskupom Leuce u Traciji. Za biskupa je posvećen u Rimu 21. srpnja 1861. U biskupskom grbu imao je dvije koprive, asocijacija na rodni grad Koprivnicu, ruke s križem – kapucini, zvijezda s mladim mjesecom – Hrvat. Na svoj ponovni put u Indiju, ali ovaj put kao biskup, Angelik je krenuo 20. listopada 1861. brodom iz Trsta. Kao biskup i misionar često je posjećivao svoje misijske postaje od kojih su se neke nalazile na obroncima Himalaje. No, na žalost nije dugo djelovao na svome velikom zadatku. Ni pune četiri godine. Iako je u Indiji imao velikih problema, iz nje nikada nije otišao, nego je ondje 2. studenog 1865. Preminuo, a pokopan je u katedrali Bezgrešnog začeća BDM u Agri.

Inače, danas Kapucinski red u svijetu ima preko devedesetak biskupa (http://www.catholic-hierarchy.org/diocese/dqfmc.html; http://www.gcatholic.org/orders/004.htm), te jednog kardinala nadbiskupa Bostona (SAD) Seana Patricka O'Malleya, koji je i član skupine od osam kardinala savjetnika pape Franje.

Izvor: www.redovnistvo.hr