sv. Leopold Mandić

Od 14. do 21. travnja u Asizu se pod geslom „Probudite svijet“ održao godišnji kongres kapucinskih novaka Italije. Time je poticaj kojega je papa Franjo uputio osobama posvećenog života uoči početka godine posvećenog života postao moto i zvijezda vodilja za 27 mladića koji se na intenzivan način pripremaju za polaganje prvih redovničkih zavjeta kojim će prigrliti život u poslušnosti, siromaštvu i čistoći.
Prolazeći formaciju u Italiji na tom kongresu sudjelovali smo i mi, novaci Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića, koji se trenutno nalazimo u novicijatu u Tortoni, gradiću na sjevero-zapadu Italije zajedno s još 12 novaka sjevernotalijanskih provincija. Druga dva novicijata Italije nalaze se u Moranu Calabru i Camerinu, jednom od najznačajnijih mjesta kapucinske reforme. Sve nas mogli ste u spomenutih sedam dana susresti u Asizu, rodnome gradu sv. Franje Asiškog.

Glavna tema kongresa bila je bratski život u poslušnosti, siromaštvu i čistoći. Za svaki pojedini evanđeoski savjet bio je posvećen jedan dan, tijekom kojega se glavna misao produbljivala.

Dana 15. travnja posjetio nas je fra Dino Dozzi koji nam je govorio o bratskom životu u siromaštvu iz perspektive spisa sv. Franje. Spisi sv. Franje, po riječima predavača, vode nas direktno svecu. Ne ulazeći u pojedinosti čitavog predavanja spomenuo bih njegovu impresivnu analizu spisa O istinskom i savršenom veselju. U početku je naglasio da kada govorimo o nečemu istinskom i savršenom govorimo o nečemu što sadrži najveću vrijednost u određenoj kategoriji. A što kaže sv. Franjo o istinskom i savršenom veselju? Poručuje nam da nikakva kulturna, svjetovna ili crkvena moć ne donosi istinsku radost. On istinskom radošću smatra pomirenost i potpuno prihvaćanje Božje volje u svemu što život donosi.

Trećeg dana kongresa slušali smo franjevca konventualca fra Guiglemo Spirita, Argentinca s prebivalištem u Asizu. Fra Guiglemo osvojio nas je od početka sa svojim otvorenim i opuštenim stilom. Po njegovom mišljenju govor o čistoći često je obavijen velom srama, i govor o njoj se izbjegava ili zamjenjuje drugim temama. Dojmljivo nas je poticao na iskrenost odnosa i bratsku ljubav. Svoje izlaganje on nije ograničio na govor o suzdržavanju od spolnog odnosa. Radije je govorio o intimnosti s Gospodinom kojemu smo pozvani govoriti: „Imam potrebu biti s Tobom“, o intimnosti s Onim za kojim vičemo, plačemo, kojeg tražimo, u samoći... Kao Petar mi nismo sposobni hodati po vodi, ali smo sposobni vapiti za Njime cijelim svojim bićem. Govoreći o seksualnosti naglasio je da je ona konstitutivni element osobe koji je ujedno i najranjiviji dio osobe. Citirajući njega, „tu smo friški“. Otvorenost po tom pitanju u dijalogu s duhovnim ocem i s Gospodinom od presudne je važnosti u našem duhovnom životu. Uspoređujući seksualnost s ranom rekao nam je da ako dopustim da ta rana bude otvorena ona će tada postepeno dobivati vodu i zrak i tako se liječiti, a u suprotnosti ona postaje opasna gangrena. Duh Sveti mora prodrijeti i u tu dimenziju našega bića, jer to je područje u kojemu uvijek imamo potrebu biti čisti i očišćeni.
Rekao je: „Slika koju imamo o sebi ne vrijedi ništa. Jedino što u životu vrijedi je slika koju On ima o nama. Trudite se biti čisti kao na dan vašega krštenja.“

U petak 17. travnja susreli smo se s fra Alfredom Marchellom, franjevcem kapucinom. Misao koju nam je predstavio bila je bratski život u poslušnosti. Svoje izlaganje podijelio je na tri dijela: poslušnost kao suradnja s Ocem, kao suradnja s Kristom i poslušnost kao život jednih s drugima. Za većinu njegovo je predavanje bilo ono koje je izazvalo najviše komentara i opažanja. Uz to zanimljiva se rasprava vodila oko pasivnosti i aktivnosti kršćana naspram zakonita autoriteta koje ne djeluje u skladu s Evanđeljem.

U sva tri spomenuta dana popodne je bilo predviđeno za rad u skupinama koje je rezultiralo zanimljivim opaskama i prijedlozima.

Istaknuo bih da smo mi novaci, unatoč napornom rasporedu, slobodne trenutke u danu koristili za odlazak na ona mjesta zbog kojih je Asiz već stotinama godina odredište mnogobrojnih hodočasnika. Unatoč nemaloj konfuziji koja posebice vlada u bazilici sv. Franje, u bazilici sv. Klare i crkvi sv. Damjana polazi vam za rukom ostati u tišini. Baš ti trenuci su poseban dar Božji, u kojima, uronjeni u more milosti Božje, tražite utjehu, mir, ohrabrenje, putokaz i snagu, pomoć i zaštitu. Jednostavno u tišini, klečeći na hladnom, tvrdom kamenu pokraj grobnice sv. Franje ili sv. Klare, upijate duh svetosti koji ih ispunja.

Idućeg dana posjetili smo dva odredišta ključna za kapucinsku reformu. Prvo od njih bilo je kapucinsko samotište Santa Maria dell'Acquarella gdje su se nakon izdavanja bule “Religionis Zelus” (3. srpnja 1528.) sastala dvanaestorica braće kako bi izabrali prve poglavare i napisali prva pravila Reda. Na ovome kapitulu donesene su prve kapucinske ordinacije, naziva Ordinacije iz Albacina, i za poglavara je nakon Mateja iz Bascia izabran Ludovik iz Fossombronea.
Drugo mjesto koje smo posjetili bilo je Camerino, sada odredište novicijata središnje Italije, no prije 500-tinjak godina poprište na kojem su se odvijali odlučujući trenuci kapucinske reforme. U Camerinu prvi su kapucini ponizno služili stanovništvo pogođeno kugom i iste su svojim služenjem zadivili. Iz Camerina je vojvotkinja Katarina Cybo stala u odlučnu obranu prvih kapucina. Središnji trg i crkve Camerina bila su mjesta gdje je prva pročitana bula “Religionis Zelus”. U Camerinu smo također bili ugošćeni braće iz tamošnjeg samostana koji su nas potpomognuti domaćim žiteljom ljubazno okrijepili.

U nedjelju 19. travnja, organzatori su pojedinim novicijatima ostavili mogućnost izbora aktivnosti istoga dana. Mi smo se odlučili posjetiti Montecasale i La Vernu. Prvo od tih mjesta, Montecasale, mjesto je čudesnog obraćenja trojice razbojnika potaknuto neizrecivom Franjinom ljubavlju. Jedan od obraćenih razbojnika čak je i postao član Reda.
Drugo, mnogo poznatije mjesto, odredište je mnogih hodočasnika. Naime, na La Verni sv. Franjo je 1224. primio stigme. Ovdje smo mi novaci, zajedno sa našim magistrima i ostalom braćom franjevcima opservantima, sudjelovali u procesiji koja se odvija svakog dana nakon molitve devetog časa. Procesija kreće iz gornjeg djela bazilike svetišta, zaustavlja se u kapeli koja je izgrađena na mjestu za koje se vjeruje da je mjesto Franjina primanja stigmi, i završava odakle je počela, u bazilici svetišta.

Predzadnjeg dana kongresa posjetio nas je Štefan Kožuh, generalni vikar Reda. Njegov posjet uistinu je bio najbolji mogući završetak kongresa. Govoreći o perspektivama Reda u budućnosti, sa posebnim naglaskom na Europu, ulio je u naša već zanesena srca žar za što vjernije i radikalnije služenje Reda i slijeđenje Isusa Krista.
Optimističan, ali prije svega realan, fra Štefan govorio nam je o stanju Reda, posebice u Europi. Naglasio je da Europa može prestati sanjati o velikim brojkama u samostanima, ali da oni koji će biti u njima moraju zaista biti uvjereni u ono što rade, u ono što žive. Oni koji će naše samostane promatrati tada će bez zadrške moći reći: „ Gledajte kako se braća vole“ !
Također, ponovio je poznate riječi generala Reda: „ Tamo gdje nitko ne želi ići“. Ponovivši te riječi, poručio nam je da to danas Europa, i da je ona odredište prema kojem je Red usmjeren.
Potaknuo nas je da našim provincijama služimo svim srcem i radosno ispunjavamo svoje poslanje. Spomenuo je također ustanovljenje međunarodnih bratstva koja će širom Europe svjetliti kao Ivanjski krijesovi u tamnoj noći. Ipak najvažniji savjet ticao se molitve, što najbolje odražava njegova rečenica: „Ne zaboravite, naš Red rođen je u samotištu.“
Nakon njegova predavanja uslijedila je svečana Sveta misa predvođena njime.

U ponedjeljak popodne sabrali smo se kako bi ocjenili kongres i zajednički zaključak je bio da je uz uvijek prisutne male nedostatke, ovaj kogres, sportskim riječnikom, pun pogodak. Nakon večere mogli ste nas susresti kako slavimo Gospodina s pjesmom na ulicama Asiza, posebice pred bazilikom sv. Franje i bazilikom sv. Klare pored koje se nalazi samostan klarisa. Iskreno se nadamo da nam sestre nisu uzele za zlo što smo ih vjerojatno probudili iz noćnog sna.

Zadnjega dana kongres smo zaključili svečanom misom u Porcijunkuli nakon koje je uslijedio rastanak ispunjen pozdravima i željama. Teška srca napuštamo Asiz i popodne se zaustavljamo u Reggio Emili da bi smo poslušali izvrsno predavanje stručnjaka za Torinsko platno fra Giacoma. To predavanje bilo je uvod za naš posjet Torinskom platnu koji će uslijediti 27. travnja.
Predavanje je bilo jezgrovito i predavač se na dojmljiv način dotakao svih elemenata, geografije, medicine, povijesti, umjetnosti, pa čak i numizmatike, koji okružuju Torinsko platno. Posebno je zadivio njegov medicinski rječnik kojim se služi besprijekorno, što ne čudi jer je on sam liječnik. Zaključak nakon predavanja je sljedeći: čovjek čiji se lik očituje na Torinskom platnu je zasigurno čovjek koji je živio u doba Isusa Krista u Palestini. Bio je kažnjen na najokrutniji način, razapinjanjem, te je bio bičevan sa 120 udaraca rimskoga biča. Njegova glava bila je okrunjena trnovom krunom, a njegove ruke i noge su bile probodene, te mu je nakon smrti proboden bok iz kojeg je potekla krv i voda. Na brzinu je bio skinut s križa, zamotan u palestinsku tkaninu i položen u grobnicu u kojoj je ostao 36-40 sati. Na tajanstven i neobjašnjiv način bio je uzdignut sa te tkanine. To uzdignuće je i dan danas neobjašnjivo znanstvenicima i još je uvijek nepoznat način na koji je on bio uzdignut. Nedavno je obavljen eksperiment koji je donekle uspio simulirati to uzdignuće i koji je stavio pred nas zapanjujuće činjenice.
Riječi fra Giacoma na kraju su bile: „Recite vi meni tko je čovjek s platna?“.
Nakon sedam predivnih dana vratili smo se radosna srca u naš novicijat u Tortoni.

Sa završetkom ovog izvještaja šaljem vam, u ime svih nas novaka kapucina, puno pozdrava.

Mir i dobro!


Tomislav Trandler