sv. Leopold Mandić

U utorak, 21. srpnja 2015., na spomendan sv. Lovre Brindiškog, crkvenog naučitelja, svečanim euharistijskim slavljem obilježena je 16. obljetnica smrti fratra kapucina, prezbitera, profesora i uglednog hrvatskog teologa Tomislava J. Šagi-Bunića. Euharistijsko slavlje u samostanskoj i župnoj crkvi sv. Mihaela u zagrebačkoj Dubravi s početkom u 19:00 predvodio je mons. Lovro Cindori. U koncelebraciji su sudjelovali provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda fra Jure Šarčević, gvardijan samostana sv. Mihaela fra Stjepan Bergovec, fra Bono Zvonimir Šagi, fra Mirko Kemiveš, fra Anto Barišić, fra Krsto M. Hrženjak, prof. Alojz Ćubelić, dominikanac, trajni đakon Miljenko Bošnjak.

Mons. Lovro je u homiliji evocirao neke svoje uspomene na svog nekadašnjeg profesora Šagi-Bunića koji mu je ostao u uspomeni kao „jedan od najvećih poslijeratnih teologa, kao vrijedan i poštovan čovjek, susretljiv profesor, bogata duha, pronicljivih misli koje su tekle iz njega kao iz bujnog izvora kojeg je sam Bog nadahnjivao svojim svetim Duhom koji ništa nije zadržao za sebe, sav se razdao drugima.“ U nastavku homilije mons. Cindori ne propušta, među ostalim, istaknuti da je profesor Šagi-Bunić bio „orijaš duha i misli koji će dati Crkvi u Hrvata nemjerljiv povijesni doprinos njezinom rastu i duhovnom putu, te da njegova misao nadilazi vrijeme i prostore.“ U Šagi-Bunićevom dugogodišnjem promicanju „civilizacije ljubavi“ na temelju retka iz Matejeva evanđelja 25,40, mons. Lovro je prepoznao i u homiliji istaknuo Šagi-Bunićevu duhovnu zrelost smatrajući da njegove riječi „još nisu utihnule, da one još kruže svemirom“.

Mons. Cindori je svoju nadahnutu homiliju zaključio ovim riječima: „dragi profesore Toma: bio si jasan u tumačnju, osvjedočen u vjerovanju, trudio si se da crkveni nauk bude dobra i zdrava hrana dušama, onima koji su ti bili povjereni i onima za koje si imao poslanje. Dragi profesore Tomislave, molim za tebe, molim se Tebi da me zagovaraš pred milosrdnim Kristom kojeg si nam navješćivao u istinskoj vjeri, dubinom svoje misli i poniznošću svoje vjere.“

Nakon euharistije radost zajedništva se nastavila u samostanskoj blagovaonici u kojoj je zadnjih godina svoga života tjelesnu okrepu nalazio i prof. Šagi-Bunić.