sv. Leopold Mandić

U današnjoj Službi riječi susrećemo dva stava. Stav veličine pred Bogom, koji se izražava u poniznosti kralja Salomona, te stav bijede koji je opisao sâm Isus: kao što su postupali pismoznanci, gdje je sve bilo precizno, ostavljali su po strani zakon da opslužuju svoje male tradicije.

Tradicija vas, kapucina, je tradicija oprosta, davanja oprosta. Među vama ima mnogo sjajnih ispovjednika: to je zato što se osjećaju grešnicima, poput našeg fra Kristofora. Znaju da su veliki grešnici i pred Božjom veličinom neprestano mole: "Usliši, Gospodine, i oprosti" (usp. 1 Kr 8, 30). I zato što znaju tako moliti, znaju opraštati. Naprotiv, kada netko zaboravi da treba oproštenje, polako zaboravlja Boga, zaboravlja tražiti oproštenje i ne zna oprostiti. Ponizni, onaj koji se osjeća grješnikom, je velikodušan u opraštanju u ispovjedaonici. Drugi, poput ovih pismoznanaca osjećaju se "čistima", "učiteljima", znaju samo osuđivati.

Govorim vam kao brat, i preko vas želim se obratiti svim ispovjednicima, u ovoj Godini milosrđa: ispovjedaonica služi opraštanju. A ako – pretpostavimo – ne možeš dati odrješenje molim te nemoj »tući«. Osoba koja dolazi, dolazi zato da traži utjehu, oproštenje, mir u duši; neka nađe oca koji je grli i govori mu: »Bog te voli«, i neka joj dadne to osjetiti! Žao mi je što to moram reći, ali koliki samo – vjerujem da je većina nas to čula – kaže: »Ne idem nikada na ispovijed, jer su mi jednom postavili ova pitanja, učinili su mi ovo…«. Lijepo molim!

Ali vi, kapucini, imate taj posebni Gospodinov dar: opraštati. Molim vas: ne umarajte se opraštati! Sjećam se jednog kapucina kojeg sam upoznao u jednoj drugoj biskupiji, obnašao je razne službe vezane uz vlast, a nakon što je završio službu gvardijana i provincijala, u 70-oj godino pozvan je u svetište ispovijedati. Ispred njegove ispovjedaonice uvijek je bio red, svi su mu dolazili: svećenici, vjernici laici, bogati, siromašni, svi! Veliki oprosnik. Uvijek je nalazio načina da oprosti, ili bar da otpusti u miru dušu sa zagrljajem. Jednom sam ga otišao posjetiti i on mi reče: »Slušaj, ti si biskup i možeš mi to reći: ja mislim da griješim što previše opraštam, dolazi mi ta sumnja«. – »A zašto?« – »Ne znam, ali uvijek nađem načina kako oprostiti…« – »I što učiniš kada se tako osjećaš?« – »Odem u kapelu, pred svetohranište, i kažem Gospodinu: 'Oprosti mi, Gospodine, oprosti mi, mislim da sam danas previše opraštao. Ali, Gospodine, Ti si mi dao taj loš primjer!'«. Eto. Budite ljudi opraštanja, pomirenja, mira.

Postoje mnogi jezici u životu: jezik riječi, postoje i jezici gestâ. Ako mi se neka osoba približi, u ispovjedaonici, ona dolazi zato što osjeća neki teret na srcu, kojeg se želi osloboditi. Možda ne zna kako to reći, ali to pokazuje svojom gestom. Ako se neka osoba približi ona to čini zato jer se želi promijeniti, ne raditi više po starom, promijeniti se, biti drugi čovjek, i to čini gestom približavanja. Ne treba postavljati pitanja: »Ali ti, ti…?« Ako neka osoba dolazi, ona to čini zato što u duši ne želi nešto više činiti. Ali mnogo puta to ne mogu, jer su uvjetovane psihologijom, svojim životom, svojom situacijom… “Ad impossibilia nemo tenetur”.

Velikodušno srce…. Opraštanje. Opraštanje je sjeme, Božje milovanje. Uzdajte se u Božje opraštanje. Ne podlegnite pelagijanizmu! »Moraš činiti to, to i to…« Ali vi imate tu karizmu ispovjednika. Neprestano je obnavljajte. I budite veliki oprosnici, jer onaj tko ne zna opraštati završi poput ovih učitelja iz Evanđelja: postaje veliki osuditelj, uvijek osuđuje… A tko je veliki tužitelj u Bibliji? Đavao! Ili ćeš obavljati Isusovu službu, koji oprašta dajući život, molitva, toliki sati provedeni ondje, sjedeći, poput one dvojice [sveti Leopold i sveti Pio]; ili vršiš službu đavla koji osuđuje, optužuje… Ne znam, ne uspijevam vam reći nešto drugo. Preko vas poručujem svima, svim svećenicima koji idu ispovijedati. I ako im se to ne da, neka budu ponizni i kažu: »Ne, ne, ja slavim misu, čistim pod, činim sve, ali ne ispovijedam, jer ne znam to činiti dobro«. I moliti od Gospodina milost, milost koju molim za svakog od vas, za sve vas, za sve ispovjednike, također za mene.