sv. Leopold Mandić

Središnje slavlje Gospe Lurdske u Osijeku kod kapucina predvodio mons. Marin Srakić

Središnje misno slavlje Gospe Lurdske u Osijeku 2017. kod kapucina"Prava veličina ne protivi se poniznosti, poslušnosti, pozivu na služenje. Naprotiv, u svemu tome nalazi svoje prijestolje i pravi oslonac pravog kršćanstva. Nije li upravo Marija uznesena na nebo veličanstven primjer prave veličine? Zar je Marija, okrunjena kraljica svemira, odbila biti službenica Gospodnja? Marija je žena snažne, ali ponizne vjere. Na to nas poziva papa Franjo, čovjek veličine, ali ponizne jednostavne veličine. Marija je najsavršeniji sažetak veličine u neznatnosti i neznatnosti u veličini. I mi kršćani možemo mnogo toga naučiti od nje", rekao je mons. dr. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup u miru, predvodeći u kapucinskoj crkvi Sv. Jakova u Osijeku središnje podnevno euharistijsko slavlje blagdana Gospe Lurdske i Svjetskoga dana bolesnika (11. veljače) u koncelebraciji sa trinaest svećenika i redovnika. Fra Anto Pervan, OFMCap, gvardijan Kapucinskoga samostana sv. Jakova, zahvalno je pozdravio predvoditelja, suslavitelje, redovnice, vjernike i crkveni zbor koji je, uz orguljsku pratnju s. Justine Lacković, pjevanjem uveličao slavlje. Proslavi je prethodila devetnica prije večernjih misa uz propovijedi Ivana Petričevića, župnika župe Bezgrešnog začeća BDM u Bilju.

Uvodeći u slavlje, mons. Srakić je pozdravio mnogobrojne kazavši kako puna crkva vjernih svjedoči o našoj ljubavi prema Gospodinu i njegovoj Majci, o onomu što Bog čini u životima velikih ljudi koji su u poniznosti služili drugima. U homiliji je, podsjetivši na poziv pape Franje u povodu Svjetskoga dana bolesnika, koji se na blagdan Gospe Lurdske obilježava 25 puta, predsjedatelj preporučio da se u molitvi sjetimo onih koji pate i osoba koje pomažu patnicima. „Sveti Otac Franjo je i ove godine uputio svoju poruku za Dan bolesnika pod naslovom 'Velika mi djela učini Svevišnji'… Papa potiče sve one koji njeguju patnike, tj. liječnike, medicinske sestre i tehničare, članove obitelji i volontere, da u Mariji, Zdravlju bolesnih, vide siguran znak Božje nježnosti prema svakom ljudskom biću i uzor prepuštanja njegovoj volji, i da u vjeri, hranjenoj Božjom riječju i sakramentima, nalazite snagu potrebnu da ljubite Boga, također, u iskustvu bolesti“, kazao je mons. Srakić.

Mons Srakić: Marijina veličina u neznatnosti

Mons. dr.Marin Srakić nadbiskup u miru propovijeda u Osijeku11.2Razmatrajući u propovijedi riječi BDM „Velika mi djela učini Svesilni“, propovjednik je razložio i približio sadržaj marijanskih blagdana uz značenje pojma „veličina“ kako bismo promislili o tome kakva je to veličina u neznatnosti, neznatnost u veličini i što je, uistinu, prava veličina, napominjući kako "spomenutim riječima Magnificata, Marija sažima duh liturgijskih tekstova svih marijanskih blagdana, pa i blagdana Gospe Lurdske“, pojasnivši: „Bog je izabrao Mariju da ostvari plan spasenja... Bog je dao Mariji povlasticu da bude majka njegova Sina... Bog je uzvisio Mariju više negoli ikoje stvorenje... Liturgija slavi veličinu što ju je Bog učinio svojoj poniznoj službenici... 'Velika djela' što ih je Svesilni, to jest onaj kome ništa nije nemoguće, učinio poniznoj ženi iz Nazareta jesu ona djela što ih mi kršćani slavimo svake godine u pojedinim prigodnim blagdanima. Istaknimo samo tri glavna djela međusobno povezana. U središtu je ono djelo koje se odnosi na božansko materinstvo (bogomaterinstvo): jedinstvena činjenica koja se nikada nije vidjela niti će se ikada vidjeti. Da dade svijetu Otkupitelja, Bog je među svim ženama izabrao nju za majku svoga Sina. Onaj koji čita umove i srca vidio je da ta mlada žena ima postojanu vjeru u svim iskušenjima i da je potpuno raspoložena prihvatiti njegov plan spasenja za sve ljude. Božansko materinstvo središte i temelj Marijine veličine slavimo svake godine 1. siječnja. A onda, u vidu činjenice da bi postala majka njegovog Sina, Bog ju je od njezinoga začeća sačuvao ljage s kojom svaki čovjek ulazi na ovaj svijet: to slavimo na blagdan Bezgrešnog Začeća, 8. prosinca. A budući da je njezino tijelo dalo tijelo Sinu Božjemu, evo nam svetkovine Uznesenja Marijina, značenje i otajstvo kojega izražavaju tekstovi Mise: 'Ti s pravom ne htjede da se nje dotakne trulež groba jer je neizrecivo iz svoga krila rodila Začetnika svakoga života'. Pitamo se, kako je Marija doživjela i živjela 'velika djela'? Treba priznati, iako je po njima postala velika, ona ih je živjela u duhu neznatnosti. Poniznost, jednostavnost, siromaštvo, osjećaj nedostojnosti, nedostatak moći, osjećaj napuštenosti i povjerenja nisu Mariju naveli na licemjernu kukavnost ili na duh inferiornosti. Marija je velika u svojoj neznatnosti. Ona je velika, kad se priznala poniznom službenicom Gospodnjom i kad je svoj cijeli život posvetila služenju. Ona je velika, kad je puna radosti pjevala da 'Bog uzvisi ponizne, a bogate otpusti prazne', i tako je očitovala osobno iskustvo i zakon po kojem Bog postupa prema ljudima. Ona je velika, kada se, znajući da je malena i siromašna, često molitvom utjecala da Bog objavi otajstva njezinog Sina, otajstva Kraljevstva. Ona je velika, kada je u Kani Galilejskoj, svjesna da nema vlasti, rekla svome Sinu: 'Nemaju vina', a potom poslužiteljima: 'Učinite sve što vam rekne'. Ona je velika, kada odjevena suncem i okrunjena zvijezdama, s neba nastavlja brinuti o svojoj djeci koja putuju životnom dolinom prema vječnosti... Marija dobro zna da ta veličina nije njezina, da ona ne pripada njoj, nego je Božja. Pred velikim djelima što ih je Bog ostvario u njezinom životu nije ohola, nego je mudra i to zadržava u sebi... Marija je žena jednostavne, ali čvrste i snažne vjere, duboko ukorijenjenih uvjerenja, jasne i bistre svijesti o samoj sebi. Zahvaljujući tome, ona može nastaviti biti malena usred velikih djela što ih je Bog učinio za nju, i usred povlastica kojima ju je uzdigao iznad svih stvorenja. Bogo-materinstvo, uznesenje na nebo dušom i tijelom, povlastice bez premca u povijesti, potiču je na zahvalnost prema Bogu, ali joj ne dopuštaju da zaboravi stvarnost vlastite neznatnosti i da pripada skupini (Božjih) siromaha. Ona je dobro shvatila neobičnu pouku svoga Sina: 'Tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga'. Marija je osjetila potrebu biti veoma ponizna kako bi nastavila biti jednostavno sredstvo velikih djela što ih je Bog učinio u njoj i po njoj.“ Nadalje u propovijedi mons. Srakić je naglasio: "Gdje se nalazi prava veličina? Sv. Augustin bi nam rekao: 'Ne traži je izvan sebe, nego u sebi'. Čovjek je velik, ako ima veliko srce, ako je porastao božanskom milošću, ako cijeli njegov život postaje darivanje samoga sebe, svetost i krepost. Nije čovjek velik zato što je zdenac znanosti, nego po tom što ostaje ponizan na prijestolju znanosti. Ne postaje se velik po autoritetu i vlasti nad milijunima ljudi, nego po priznanju da su taj autoritet i moć primljeni od Boga da se stave u službu drugih. Nije čovjek velik po onome što čini, pa makar to bio zaokret povijesti za 180 stupnjeva, umjetničko djelo, međunarodna književna nagrada, znanstveno otkriće nagrađeno Nobelovom nagradom, nego, ako to čini dječjim zahvalnim srcem, sa sviješću da je sve to Božji dar." Ukazujući "muževima i ženama našega vremena" na duhovne uzore na putu svetosti - sv. Malu Tereziju iz Lisieuxa (svoju duhovnost nazvala Mali put), koja je rekla 'U srcu Crkve ja ću biti ljubav', i "veličinu u neznatnosti, djevojčicu Bernardicu Soubirous, koju je BDM izabrala da joj se ukaže i da po njoj pošalje poruke svijetu", propovjednik je najviše govorio o Bernardici te uz podrobno kazivanje njena životopisa zaključio: "Ona je stupivši u redovničku zajednicu dobila ime Sestra Marija Bernarda (Suora Marie Bernarde). U 35. godini života, umirući razgovarala je sa svojim susestrama. Ona koja je vidjela i razgovarala s Gospom u Lurdu promatra prošlost sa zapanjenim, rekli bismo sumnjičavim okom ono što joj je Gospodin učinio u životu. A taj život bio je tvrd i bijedan u rodnoj kući, bila je više gladna nego sita, pretrpjela je strašne nepravde, ismjehivanja, neshvaćanja i od strane svojih najbližih. Gleda u prošlost i piše kako joj srce diktira; a to postaje prava i rijetka molitva. Njezin razgovor sa sestrama prava je molitva i duhovna oporuka." Propovijed je završena dirljivom duhovnom oporukom sv. Bernardice.

Ivan Petričevićčita Evanđelje predvodio devetnicu u Osijeku11.2U svečanom slavlju sudjelovali su, uz gvardijana Antu Pervana: mons. Adam Bernatović (dekan Zapadnog osječkog dekanata), Robert Jugović (kancelar Nadbiskupskog ordinarijata, Đakovo), Ivan Petričević (Bilje), Vladimir Mikrut, Ivica Rebić, Vjekoslav Lulić, Stjepan Matezović, te redovnici: fra Slavko Milić(gvardijan Franjevačkog samostana u Osijeku), isusovci u Osijeku p. Ante Topić i p. Miljenko Cindrić te iz Belog Manastira salezijanci don Josip Kaić i don Ivan Bolkovac.

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

Bernadette SoubirousDuhovna oporuka svete Bernardice Soubirous
Za siromaštvo mame i tate
za ruševinu mlina,
za vino umora,
za šugave ovce,
Hvala, Bože moj!

Za usta kojima je trebalo puno da utaže glad
za dječicu o kojoj sam se brinula,
za ovce koje sam čuvala, hvala!
Hvala ti, Bože moj!

Za Javnog tužioca, za komesara i za žandare
Za grube riječi (župnika) Peyremala.
Za one dane kada si dolazila, Djevice Marijo,
i za one kada nisi dolazila,
moći ću ti zahvaliti tek u Raju.
Ali i za šamar koji sam dobila,
za pogrde i uvrede,
za one koji su me smatrali ludom,
za one koji su me smatrali lažljivicom,
za one koji su me smatrali koristoljubivom,
Hvala ti, Gospo!
Za pravopis koji nikad nisam znala,
za pamćenje koje nikad nisam imala,
za moju neukost i moju glupost, hvala!
Hvala, hvala jer da je na zemlji bila
neka djevojčica gluplja od mene,
ti bi nju izabrala!
Za moju majku koja je umrla daleko,
za muku koju sam pretrpjela kada me
moj otac, umjesto da zagrli svoju malu
Bernardicu, nazvao:
„sestro Marie-Bernarde“, hvala Ti, Isuse!

Hvala ti što si napojio gorčinom
ovo srce prenježno, koje si mi dao;
Hvala ti za Majku Josephinu,
koja mi je rekla: „Ti si dobra ni za što!“ Hvala!
Za zajedljive riječi majke Učiteljice,
za njezin grubi govor, za njezine nepravde, ironije,
za kruh poniženja, hvala!

Hvala ti što sam bila ona
o kojoj je majka Tereza mogla reći: „Tebi nikad nije dosta!“
Hvala ti što sam bila ona povlaštena pogrdama
o kojima su moje sestre govorile:
„Sretna sam što nisam kao Bernardica!“
Hvala Ti, što sam bila Bernardica,
kojoj su prijetili zatvorom jer sam te vidjela,
Djevice sveta!

Ljudi su gledali kao rijetku zvjerku;
onu Bernardicu tako slabašnu da su,
vidjevši je, govorili: „Zar je to ta?!“
Za ovo jadno tijelo koje si mi dao,
za ovu bolest astme,
za ovu moju pût koja se raspada,
za ove moje šuplje kosti,
za moj znoj, za moju groznicu
za moje podmukle i oštre boli
Hvala ti, Bože moj!
Za ovu dušu koju si mi dao,
za pustinju nutarnje suše,
za Tvoju noć i Tvoja sijevanja,
za Tvoje Tišine i Tvoje munje,
za sve, za tebe odsutnoga i prisutnoga,
hvala! Hvala, Isuse!