sv. Leopold Mandić

Župne misije je, na poziv župnika vlć. Norberta Kopriveca, održao fra Miljenko Vrabec i kapucinski bogoslovi.

Fra MiljenkoŽupna crkva Navještenja BDM 

U župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici održane su od 19. do 25. ožujka 2017. župne misije. Misije su započele na blagdan Sv. Josipa, 19. ožujka, a završile svečanim euharistijskim koncelebriranim slavljem na župni blagdan Navještenja BDM 25. ožujka, kojeg je predvodio msgr. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački. Budući da su misije bile organizirane kao duhovna priprava za župni blagdan Navještenja - središnja nit vodilja misija je bilo upravo  navještanje Božje Riječi i njezino utjelovljenje u svakodnevnoj življenoj vjeri župljana. Župljani su se aktivno pripremali za misije - tjedan dana ranije u župnoj crkvi je kroz cijeli dan i noć, svaki dan, kroz sedam dana bilo organizirano čitanje Božje Riječi - Biblijsko bdijenje. Voditelj misija bio je fra Miljenko Vrabec kapucin, koji se u navještaju Božje Riječi potrudio biti što jednostavniji i razumljiviji - jer i sama Božje Riječ je tako jednostavna, a opet u svojoj jednostavnosti tako savršena - kako bi Božju riječ mogli jasno i lako razumijeti svi slojevi župljana - od malene djece do starih i nemočnih - koji su bili obuhvačeni misijama. Geslo župnih misija bile su riječi sv. Majke Terezije koja je izrekla ono što je živjela: „Plod šutnje je molitva, plod molitve je vjera, plod vjere je ljubav, plod ljubavi je služenje, plod služenja je mir“. Fra Miljenko se tijekom Misija susreo s prvopričesnicima i njihovim roditeljima, mladima, bračnim parovima, starima, bolesnima i nemoćnima, pjevačima, čitačima i svim zajednicama koje djeluju na župi, vjeroučiteljima, školskom djecom u osnovnim i srednjim školama koje djeluju na području župe, krizmanicima i njihovim roditeljima, članovima župnih vijeća i ministrantima, a bogoslovi fra Tomislav Trandler, fra Josip Ćibarić i fra Dejan Lecić su vodili susrete sa krizmanicima i srednjoškolcima u župi.

Vrhunac dnevnih susreta bila su Euharistijska slavlja svakog dana ujutro i navečer tijekom kojih je fra Miljenko tumačeći Božju riječ upućivao vjernike kako živjeti vjeru. 'Bog s čovjekom računa tisućama godina unaprijed. Tko zna kakve planove, od danas pa tisuću sljedećih godina, s nama ima Bog. Jer jedan je dan u očima Gospodnjim kao tisuću godina i tisuću godina kao jedan dan.' Na blagdan svetog Josipa poručio je očevima:...

Misije 3 17Na blagdan svetog Josipa poručio je očevima: 'Svaki otac treba imati kvalitete poput svetog Josipa: štititi život svihčlanova obitelj – posebno svoje djece i život nerođenih; biti odgovoran – u nadi protiv svake nade preuzeti na sebe svu odgovornost; osluškivati i surađivati s Božjom voljom i Božjom riječju u brizi za obitelj; biti miran, staložen i postojan nositelj kršćanskih i humanih vrijednosti. Otac održava svjetlo vjere i predaje ga djeci. Očevi budite svjetlo vjere u svojim obiteljima. Ne bojte se prihvatiti dar života u vašim obiteljima. Dijete je plod vaše ljubavi kao supružnika i Božji dar. Kad je Bog dao dar života, On će se pobrinuti da se taj dar održi. Djeca su Božji dar i blagoslov obitelji! Djeca će jednom o nama brinuti tako kao što mi o njima brinemo sada.' Majkama je poručio kako je majka u obitelji ona koja daje djeci vjeru, duh, finoću i odgoj.

Drugi dan misija bio je posvećen bolesnicima. Tijekom sv. misa ujutro i navečer podjeljen je svim teže bolesnima na tijelu i duši sakrament bolesničkog pomazanja. Pojašnjavajući Matejevo evanđelje o tome koliko puta trebamo oprostiti svome bratu fra Miljenko je naglasio: 'Uvijek treba opraštati! Zašto opraštati onima koji nam čine zlo? Iz jednog važnog razloga – opraštati trebamo ako želimo živjeti i biti zdravi. U molitvi Očenaša Gospodin nas uči moliti jednostavnim jezikom. Molimo za najosnovnije životne potrebe za jedan dan života, i tako za svaki dan. Ali molimo i 'otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim'. Koliko znamo mi oprostiti, toliko neka i nama oprosti Bog. Ako opraštamo mnogo, mnogo će nam biti oprošteno. Ako opraštamo malo, malo će nam biti oprošteno. Slabi smo i nesavršeni i skloni grijehu. Svatko od nas, ako je zaveden grijehom, čini zlo. Onaj tko čini zlo, ne zna da ga čini. Kad bi shvatio da ga zlo zavodi odvaja od Boga i ljudi i to ne samo za sadašnjost, nego i za vjećnost, ne bi grijeh činio. Zato trebamo opraštati i ljubiti neprijatelje jer iskazana ljubav onima koji su zavedeni zlom razara okove i lance zla u koje su zapleteni. Ako mrzimo ili smo ljubomorni, ako ne opraštamo i na učinjeno zlo odvraćamo drugim zlom, osvetom, ili pak kaznom, zlo se širi i dobiva moć. Bog je uvijek tu, oprašta nam, tako nas liječi i uči nas opraštanju da bismo opraštanjem mogli izliječiti jedni druge. Ako se duša razboli razboljet će se i tijelo. Ako želimo ozdraviti potrebno je opraštati da bi i nama bilo oprošteno.'

IMG 0599Treći dan misija bio je posvećen mladima u osnovnim i srednjim školama, onima koji uče za život i vjeru. Pojašnjavajući Matejevo Evanđelje u kojem Isus govori o tome da nije došao ukinuti Zakon ili Proroke nego dopuniti, fra Miljenko je naglasio kako su Stari i Novi zavjet povezani, uzajamno se nadopunjuju. 'Ne možemo razumjeti Stari bez Novoga Zavjeta jednako kao ni Novi bez Staroga. Novi je u Starom sakriven, a Stari se u Novom otkriva. Isus je naučavao da je Bog onaj koji nas ljubi i kojeg možemo zvati svojim Ocem. Isus naglašava Očevu dimenziju milosrđa i ljubavi, koja nije bila toliko vidljiva u Starom zavjetu iako je itekako postojala!. Ako Božje zapovijedi vršimo iz ljubavi onda one postaju dar za nas, upute za kvalitetan život, ako ih vršimo iz ne-ljubavi već iz pukog legalima, onda postajemo tirani. Bog, otac i ljubav, daruje nam zakon, zapovijedi i riječ da nas vode kroz život. Daruje nam sposobnost ljubavi jer nas ona oslobađa. Od Gospodina primamo milosrđe, riječ, ljubav. Ali ono što smo primili moramo i drugima dati. To je Misija - naše poslanje kao kršćana. Gospodin kaže 'Besplatno primiste, besplatno dajte'. Život i vjeru koji smo primili nismo "zaradili" od Boga, roditeljia, učitelja… sve smo primili besplatno, iz ljubavi. Zato ono što smo primili trebamo dati drugima. Trebamo svjedočiti i poučavati u obitelji, okolini, radnom mjestu, u vjerskoj zajednici, a najviše na ulici. Lako je živjeti vjeru unutar župne zajednice, Crkve, redovničke zajednice, gdje smo zaštićeni okolinom,  ali vani, na ulici, u svojem zvanju, poslu, službi, školi, studiju - tu  je naše pravo poslanje. Tu trebamo biti navjestitelji Radosne vijesti da je čovjek nije sam - Bog onaj koji nas ljubi i koji je dao svoj život za nas kao otkupninui Bog od čovjeka nikad neće odustati, ma koliko puta čovjek i pogriješio! Moramo biti svjedoci onoga što smo primili. Danas svijet treba "svece na ulici u tenisicama i trapericama" kako poručuje i Papa Franjo. Bog ima s nama i vječni plan, poslanje i zadatak, još od postanka pa sve do kraja svijeta! Ništa neće proći dok se sve ne zbude. Sve je istina, u Bibliji je zapisana ta Istina, a naš je zadatak da ne peremo ruke poput Pilata i pitamo "što je istina?" već da svojim životom naučavamo i poučavamo tu Istinu koja nam je dana. Onaj koji to što je primio zadrži za sebe, ili dokine nešto, bit će najmanji u Kraljevstvu Božjem, onaj koji bude tako živio i druge učio biti će najveći!. Danas poglavarstvu Crkve prigovaraju da se prilagođava svijetu. To nije tako. Da bi Božja riječ doprla do svih naroda Crkva se morala prilagođavati i naći način kako je donijeti ljudima. Ako postanemo u jednom načinu nerazumljivi molimo Boga da posreduje da nađemo drugi način. Naš život je najbolja propovijed. Ono što radimo to svjedoči. NAjbolja propovijed su naša djela! Naši postupci otkrivaju našu vjeru. Molimo da naši postupci budu praćeni razumijevanjem Božje riječi. Dopustimo Gospodinu da nas vodi kroz život. Molimo da se usudimo drugima biti svjetlo i da svjedočimo da smo kršćani. Možda ćemo biti posramljeni i izranjeni, ali Bog će nam dati što nam je govoriti. Budimo radosni svjedoci onoga što smo primili!'

Misije 2 17Četvrti dan misija bio je posvećen obiteljima i roditeljima. Osvrćući se na ulomak iz Lukinog Evanđelje u kojem Isus istjeruje đavla iz njemaka te on progovara fra Miljenko je naglasio kako Božja Riječ nije kao ljudska riječ. 'Mi ljudi tako lako izrečemo svakakvu riječ, često dajemo obećanja iza kojih ne stojimo. Bog itekako stoji iza svojih obećanja. Božja riječ zapisana je od počeka do kraja. Biblija nam govori tko smo, odakle dolazimo i kamo idemo. U njoj možemo naći sve o nama i cjelokupnoj povijesti čovječanstva i spasenja. Sv. Ivanu je na otoku Patmosu Isus dao vidjeti sve što će se dogoditi do svršetka svijeta, što je on zapisao u Otkrivenju i time je završena Objava kao cjelokupna povijest spasenja čovječanstva. Riječ Božja je istina i u njoj je sve zapisano. Kako je moguće da onda danas i dalje ne znamo što je istina pored dostupne Božje Riječi koju imamo? Problem je u tome znamo li slušati dok čitamo. U Evanđelju jedan bijaše nijem – opsjednut nečistim duhom koji mu nije dao govoriti. Kad je Krist iz njega istjerao nečistog duha, nijemak je progovorio. S druge strane imamo one koji su što isus čini gledali i  govore, ali govore ružne stvari – da je Sin Božji poglavica đavolski. I jedni i drugi su zavedeni zlom. Zlo nam može zapriječiti govor, mišljenje, stjecanje stava, i da pred zlom ostajemo nijemi. Da šutimo i šutke odobravamo. S druge strane zlo prisutno u nama kojim smo zavedeni daje nam također da u susretu sa Svetim pođu iz nas ružne riječi. Sjetimo se što se samo događalo u našim medijima nedavno u susretu sa prisutnim relikvijama tijela sv. Leopolda Mandića!

Misije 1 17Ako nam se to događa - trebamo se tada zapitati nismo li u stanju grijeha? Isus im govori 'Pred ovim ne možete ostati ravnodušni. Ako izgonim pred vama đavla došlo je k vama Kraljevstvo Božje'. Čovjek može činiti dobro ako se otvara radosti i snazi Duha Svetoga. Po radosti koju nam Bog daruje ništa nas ne može savladati. Ali ako se samo malo udaljimo, događa se kao da stablu režemo korijenje. I tad naš život slabi i može nas savladati zlo, možemo oboljeti, kao i stablu kojega bez doticaja sa izvorom vode zbog podrezanog korijenja savladavaju bolesti, suši se i vene. Naše su korijenje sakramenti, Euharistija, Božja riječ. U životu ima mjesta za sve ,ali prije svega i za Stvoritelja. Ako to mjesto ispraznimo onda to mjesto brzo puni Đavao koji nam daje druge stvari da se udaljujemo od Boga, nemamo više izvor u sebi, poveznicu s Bogom, potom nas udaljava i od naših bližnjih, jedni od drugih. Na kraju nas to udaljuje i od nas samih, napada nas da nam je život besmislen i da nismo vrijedni. I tada je naš život gotov. A sve počinje kada se nesvjeno malo po malo u svakidašnjem životu otvaramo utjecaju zloga. Nemojmo si dopustiti da nas zlo na prijevaru svlada. Imamo Riječ Božju, sakramente, razum i savjest. Tko je otvoren toj istini ne može se izgubiti. Naša vjera ne smije biti doslovna, već i promišljena. Petar razmišlja o onom što Isus govori i čini. On će ljudski razmišljati, u strahu za svoj život i zatajiti Isusa, ali će opet promišljanjem doći do spoznaje. Njegova se vjera kroz uspone i padove, kroz razumijevanja i nerazumijevanja gradi i ona postaje čvrsta - stijena. Naša vjera se mora povezivati s našim životom. Ako doslovno shvaćamo vjeru i gradimo je na emocionalnoj razini postajemo fanatici. Ako je gradimo samo na razumu postajemo rigidni znanstvenici. Potrebne su nam i emocije i razum. Neka Božja riječ bude vodilja svakog našeg dana. Nek nam Gospodin da kao pomoć u tome snagu Duha svetoga.'

Navještenje svetkovinaPeti dan misija bio je posvećen mladima - srednjoškolcima i studentima. Osvrćući se na Markovo evanđelje o dvjema zapovijedima ljubavi fra Miljenko je napomenuo kako ljepota čovjekova, ljudska, ne izvire iz tijela i odijela nego iz nutrine. 'Za razliku od drugih bića čovjek može mijenjati svoj vanjski izgled – odijelo, frizuru, šminku… No nutrina govori o srcu čovječjem i onom što on jest zapravo. Čovjek je ono što nosi u srcu i ljepota čovječja izvire iz srca. Ljepota Božja proizlazi iz njegove nutrine, iz njegove biti, On se utjelovio. Bog u nama otkupljuje naše srce i dušu. Sve zapovijedi Božje usavršuju se u dvije zapovjedi ljubavi koje su bit i nutrna svih onih deset. Onaj koji zapovijedi vrši iz ljubavi ostvaruje bit u nutrini. Vršenje Božjih zapovijedi i ljubav prema Bogu i bližnjemu mora dolaziti - iz naše biti, osobne nutrine, mora prožimati svo naše biće. U prvoj zapovijedi – ljubi Boga iz biti koja si ti sam. Druga zapovijed – ljubi bližnjega iz nutrine i biti koja si ti sam. Ljubav mora biti iskrena. Kad je Isus jednom rekao 'Pustite dječicu k meni jer takovih je Kraljevstvo Božje' i 'Ako ne budete kao djeca nećete uči u Kraljevstvo Božje' nije mislio da trebamo biti infantilni već da naša nutrina treba biti čista kao dječja. Jer tko će iskreno voljeti, reći istinu, prihvatiti svakog čovjeka bez obzira na jezik, boju kože, ako ne djeca. Da bismo bili dionici Kraljevstva Božjeg naše prihvaćanje mora biti kao u djece. Postoji stara izreka 'Božje oko svugdje gleda, sakrit mu se ništa ne da.' Po onome što je u našim srcima, savjestima, ravnamo se jesmo li ljudi ili ne. Ako ustima govoriš da Boga ljubiš to mora izlaziti iz tvog uma i srca. Naša ljubav prema Bogu mora proizlaziti iz srca, biti vidljiva iz ljubavi prema bližnjemu. Tada je ta ljubav Caritas – koja ostvaruje život - i u njoj možemo ljubiti Boga i bližnjega. Kako možemo odvojiti jedno od drugog – biti vjernici bez razuma, kršćani bez Duha Svetoga. Duh nam daruje ljubav potpunu i iskrenu da smo u svakom trenutku spremni dati život za znanog i neznanog čovjeka, da smo spremni umrijeti za onoga kojeg ne znamo a koji umire pored nas. To je Caritas. Po toj ljubavi se prepoznaju prvi kršćani. Narode treba povezivati ljubav i prihvaćanje u različitosti. Gledaj kako se ljube, kako jedan s drugim sve dijele. Od kuda im to? Od Krista. Zato su Isusove učenike drugi prozvali Kristjanima. Mi smo dužni život položiti za drugoga. Od Krista primismo ljubav da možemo svoj život dati za braću. Pismoznanac iz Evanđelja je stekao zapovijedi iz Knjige ponovljenog zakona. Kao što ljubav Božja postoji za čovjeka oduvijek, u Ponovljenom zakonu dana je Mojsiju i Izraelcima, tako iz nutrine čovječjeg srca proizlazi ono što jesmo. Pronaći ćemo put kroz naočale Riječi Božje, kroz sakramente. Poput riječi Božje kad je Anđeo Gabrijel navijestio Mariji da će roditi Božjeg sina, neka se i u nama po ovim Misijama utjelovi živa vjera, iskrena ljubav prema Bogu i bližnjemu, jer samo tako se možemo zvati kršćanima. Mi smo tijekom Misija nešto posijali, a Bog će dati da raste. Dopustite Bogu da zalijeva ono što je posijano.

Navještenje svetkovina 13Obraćajući se posljednjeg dana vjernicima koji su uključeni u različite zajednice u župi fra Miljenko je naglasio: 'Svi budite iste misli. Činite Božje poslanje. Usudite se biti 'ludi' jer 'lude' svijeta izabra Bog da posrami mudre. Svaki od nas je od Boga pozvan. Bilo kojoj zajednici pripadamo, svi smo dionici Mističnog Tijela Kristova. Ne smije biti među nama razlika jer svi smo Kristovi poslanici. Krst nas sve spaja i sve nas posvećuje. Iz vas se mora širiti vjera drugima. Vi ste prenositelji vjere. Gledajući vaš primjer drugi moraju posegnuti za vjerom.' Potaknuo je okupljene župljane da mole za župnika i da čuvaju zajedništvo župe kao najveće blago.

 

Tekst: Snježana Kirinić Grubić

Foto: Marija Kirinić