sv. Leopold Mandić

BonoOsijekU knjižari Kršćanske sadašnjosti "Dr. Josip Tručinović" u Osijeku don Anton Šuljić priredio je 24. travnja drugi ovogodišnji „Susret s autorom“ dovevši 24. travnja jednog od najpoznatijih crkvenih osoba na prijelazu s 20. u 21. stoljeće o. Bonu Zvonimira Šagija, franjevca kapucina. Susret započet upoznavanjem gostove lirske strane slušanjem njegove pjesme „Bršljan“, iz knjige koju su mu u predvečerje susreta uručili kapucini iz KS-ovog susjedstva u Osijeku, uveo je posjetitelje u neposredno, intimnije ozračje razgovora sa autorom i govorom o autoru čiji je stvarateljski opus i angažman u poznim godinama života, doista, impresivan. „Skraćujući“ Šagijev životopisni portret, moderator Šuljić je u desetak minuta dotaknuo dio rada 85-godišnjeg o. Bone Z. Šagija, koji stvara i sada u 62. godini redovništva i 59. godini svećeništva, a naglašeno je kako je Šagijeva pastoralna zauzetost vidljiva u tome što je „svaki dan u svojoj župničkoj službi, od 1961. do 2008., makar i najkraće, propovijedao“!

BonoOsijek2O. Bono Z. Šagi autor je sedamnaest knjiga (dvije zbirke poezije), više od 400 stručnih znanstvenih radova i eseja, a pastoralne teme posuvremenjeno su naglašene u tri knjige (od 15 u KS-ovom izdanju): Molitva i misli mira u vrijeme rata - homilije u dane molitve za mir i domovinu), Riječ Božja u promišljanju trenutka - homilije u nedjelje i blagdane ABC) te Svaki dan u zrcalu Božje Riječi - svagdanje homilije), koju je autor Šagi posebno preporučio za iščitavanje, domećući: "U knjigama je uvijek nazočna socijalna komponenta, to je ono što je nama Isus predao - Riječ Božju posadašnjiti! Propovijedi se ne citiraju po knjigama, npr. citiraju sv. Franju. Isus je rekao da će nam ostaviti Duha branitelja... Nadahnuti Duhom Svetim moramo posadašnjiti Božju riječ i na to bi nas Isus danas upozorio." Na spomenuto Šuljić je nadodao: "Te su homilije, baš onako kako su objavljene, svjedočanstvo o zauzetoj crkvenosti, evanđeoskome humanizmu i društvenoj odgovornosti, o ekumenskoj otvorenosti i mirotvorstvu. No, često su te propovijedi proročki prodahnute i motivirajuće, hrabre i britke. Znati i htjeti reći – i to reći hrabro i bez zadnjih misli ili uvredljivih tonova – to je ta bitna odrednica riječi o. Bone odnjegovanih na evanđeoskim vibracijama.“

Tijekom susreta moderator je približio sadržaj knjiga o kojima se autor svjedočki referirao, a slušatelji su podsjećeni ili pak upoznati sa koncilskim i postkoncilskim vremenom kroz pastoralnu praksu, primjenu socijalnoga nauka Crkve u praksi (Laici i svjetovna dimenzija Crkve), britku analizu odnosa Crkve i društva (Izazovi otvorenih vrata) te doznali kako je svojevremeno Šagi prvi pišući govorio o izlasku iz grješnih struktura (kasnije, 1997. nadbiskup Josip Bozanić citira Šagija). Temeljni događaj duhovnog i intelektualnog određenja o. Bone bio je II. vatikanski koncil kojega je on pratio i doživljavao tek zakoračivši u svećeništvo (zaređen je 1958., a papa Ivan XXIII. '59. saziva Koncil 1961.-1965., i dokumente potpisuje papa Pavao VI.) te je o. Bono Z. Šagi (rođen 1932. u Brodarovcu) kazao: "Slušajući papu Pia XII. bili smo uduševljeni osjećajući da mora nastati otvaranje Crkve. Išao sam u gimnaziju u Varaždinu i Zagrebu, doživotne zavjete položio u Zagrebu 4. listopada 1955., a za svećenika zaređen na Dušni dan 1958. u Varaždinu. Sanjao sam sebe u Varaždinu; vrt, zečeve i da pada snijeg i baš je padao, sanjao sam svoje ređenje... Diplomirao sam teologiju '59. godine na KBF-u u Zagrebu. Svećeničku službu počeo sam (1958.-1961.) kao vjeroučitelj u župi sv. Mihaela u Zagrebu/Dubravi, a 1952. su izbacili vjeronauk iz škole pa sam išao po kućama i prvi put imao vjeronauk za srednjoškolce te je profesor Šrkeblin doveo studente da vide kako to ide. Roditeljima sam napravio Zlatni listić moga djeteta i to su bili doživljaji mojeg početka svećeničkoga djelovanja... Premješten sam za župnika u Varaždin u župu Sv. Vida (1961.) i počinjao je Koncil, a ja sam već bio uveo vjeronauk kojeg do tada nije bilo u crkvama. Skupljao sam mlade, sredio dvoranu, ali budući da je zakon tada nalagao da sve što je vezano za vjeronauk može ići samo u crk­ve, dvoranu sam nazvao Kapelom krš­ćanskog nauka. Skupio sam mlade mladiće i djevojke. Neki svećenici su to gledali s neodobravanjem, s. uršulinke se bunile jer su još uvijek muška i ženska gimnazija bile odvojene. Bio je vizitator i pohvalio rad s mladima. Imao sam svakodnevnu propovijed i nedjeljne teme, a poslije mise razgovarao s vjernicima. Petkom su na redu bila pitanja vjernika i odgovarao sam, a sa pitanjima su dolazili oni koji nisu bili vjernici. Kasnije je "Stvarnost" izdala zagrebačku Bibliju 1968. i govorio sam: 'Nabavite si Bibliju!', čak sam napravio "indeks", držao predavanja iz filozofije i teologije, a kardinal Franjo Šeper pitao je moga brata Tomislava Janka Šagi-Bunića: 'Što je tvoj brat napravio fakultet?' Da, a prije toga nije bilo večernjih misa pa sam ih uveo u svojoj župi. Večernje mise su do tada mogle biti samo uz dozvolu. Za svagdane je trebalo tražiti dozvolu. Imao sam i propovijed svaku večer uz misu.

BonoOsijek3Napisao sam Nove strukture pastve (1968.)“, prisjećao se o. Bono Z. Šagi te još posvjedočio: "Danas se počelo govoriti o sekularizmu... Kada biskup govori "s vrha" to nije dobro. Pravilo našega života mora biti: istina, pravednost i ljubav o čemu govori enciklika Pacem in Terris (Mir na zemlji), 1963., i tu je sloboda... Isus je Petru dao ključeve kraljevstva nebeskog. Ističem u pluralu - ključeve, ne ključ, i papa mora znati tražiti i izabrati pravi ključ. Sv. Ivan XXIII. je rekao: 'Najvažniji ključ Drugog vatikanskog koncila je dijalog i taj se ključ nikada ne smije zaboraviti.' Ivan XXIII. je pokazao osuvremenjenje u načinu kako razgovarati. A danas, svi jedni druge optužuju za što je tko kriv. Glavni ključ za otvaranje Crkve je dijalog s drugima. Središnja misao Ivana XXIII. je naći pravi ključ za svako vrijeme. Zato je Drugi vatikanski koncil otvorio Crk­vu svijetu koji je bio podijeljen komunizmom, apsolutizmom i liberalnim kapitalizmom. Crkva mora biti aktivna u istini, pravednosti i ljubavi." O. Bono je, kazao je Šuljić, istaknuti "promicatelj socijalne problematike i razvoja demokratske misli i jedan je od najdragocjenijih kršćanskih zagovaratelja socijalne pravde, socijalne sigurnosti i ljudskog dostojanstva", a rečeno je potkrijepljeno citatima iz knjiga. Šagi se prisjetio djelovanja Crkve u komunističkoj stvarnosti, o zabrani laicima nositi križić (na lančiću oko vrata), ispričao je kako mu je u vrijeme "Hrvatskoga proljeća" udbaš neuspjelo htio "namjestiti" uhićenje zbog "skrivanja proljećara", govorio o ratnom i poratnom razdoblju stvaranja demokratske Hrvatske kada je javno kritizirao "privatizaciju na način da Hrvatska ima dvjesto bogatih, a bivši direktori postaju nekakvi vlasnici", analizirao društvo prema socijalnom nauku, tumačio što su grješne strukture... „Glas o. Bone katkad je u našoj crkvenoj i društvenoj javnosti zvučao poput glasa koji je upozoravao da valja popravljati putove u pustinji kako bi Gospodin mogao doći. Ako je zbog svojih stavova i pogleda, zbog riječi i gesta gdjekad bio neshvaćen pa čak i prozivan, ako je doživio i odbijanja i ignoranciju, njegovo se djelo ipak duboko urezalo u biće Crkve i društva. To biće bez njegova bi glasa bilo kudikamo siromašnije i nemuštije.

Ekumenska povelja koju je dobio na Evanđeoskome fakultetu u Osijeku, samo je jedan od pokazatelja da se isplatilo izdržavati na, gdjekad, hladnim vjetrometinama. No, tek je s njih pogled desezao dalje od granica – u glavama, mislima i zadnjim namjerama. On je te granice prelazio dinamizam evanđeoskih istina. Čast mi je da sam smio izreći skroman sud o o. Boni Zvonimiru Šagiju, kršćaninu ekumenskih i dijaloških raspona“, zaključio je Šuljić.

(Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić)