sv. Leopold Mandić

20170616 164213Oproštaj od fra Ivana Markanovića OFMCap, koji je iznenada preminuo 14. lipnja 2017. u 56. godini života, 31. godini redovništva i 28. godini svećeništva, održan je 16. lipnja u kapucinskoj crkvi Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Zagrebu-Dubrava. Misu zadušnicu predvodio je krčki biskup fra Ivica Petanjak OFMCap u zajedništvu s bjelovarskim biskupom i predsjednikom Vijeća HBK za kler mons. Vjekoslavom Huzjakom, provincijalom Hrvatske kapucinske provincije fra Jurom Šarčevićem, generalnim tajnikom HBK mons. Petrom Palićem te brojnim dijecezanskim i redovničkim svećenicima, a uz sudjelovanje velikog broja vjernika, posebno članova Franjevačkoga svjetovnog reda. U propovijedi je biskup Petanjak podsjetio da je prije deset dana slavio misu u toj istoj crkvi za kapitula hrvatskih kapucina, a misu je tada suslavio i fra Ivan Markanović. “Opet smo zajedno oko stola Gospodnjeg, ali je jedan od nas s onu stranu oltara i sudjeluje u ovoj euharistiji na potpuno drugačiji način. Mi je slavimo u otajstvu vjere i s mnoštvom pitanja, on je slavi u spoznaji istine i s dobivenim odgovorima. Mi bismo u svojoj sebičnosti i nesavršenosti vjere i ljubavi htjeli sada biti na njegovu mjestu, ali ne u njegovoj koži. Htjeli bismo poput njega dobiti odgovore na sva svoja pitanja, ali bismo htjeli ostati s ovu stranu oltara. Zašto? Očito zato što Boga dovoljno ne poznajemo, što ga nedovoljno ljubimo, što mu premalo vjerujemo, što nas plaši taj definitivni prijelaz nakon kojeg nema povratka na staro, kao što se nitko od nas ne može više vratiti u majčinu utrobu”, istaknuo je biskup Petanjak, dodavši da je vječnost u novosti života. “Vječnost je nešto potpuno novo i drugačije. Vječnost je zbilja i čista istina. Vječnost je spoznaja i gledanje zbilje kakva uistinu jest”, rekao je krčki biskup, te se osobno oprostio od fra Ivana Markanovića, spomenuvši da je on posljednji iz biskupove generacije kapucina-svećenika koji su početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća zajedno započeli svoj franjevački hod – novicijat. Osvrnuvši se na prerani i iznenadni odlazak druge dvojice braće kapucina, te fra Ivana Markanovića, biskup je zaključio: “Mi ostajemo u vjeri i s mnoštvom pitanja”.

 

20170616 170216U ime Franjevačkog svjetovnoga reda od fra Ivana Markanovića oprostio se fra Zvonimir Brusač, posebno posvjedočivši veliku pokojnikovu zauzetost oko svjedočenja franjevaštva i spremnost da se odazove na svaku misu, predavanje ili duhovnu obnovu za svjetovne franjevce. Životopis fra Ivana Markanovića na misi je pročitao samostanski poglavar fra Juro Šimić, a fra Miljenko Vrabec izraze sućuti upućene Hrvatskoj kapucinskoj provinciji, posebno istaknuvši brzojav predsjednika HBK zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića koji je s fra Ivanom surađivao dok je još bio dubrovački biskup, a pokojnik službovao u svetištu Gospe od milosti.

Nakon mise sprovodne obrede na groblju Miroševac predvodio je biskup Huzjak, uz nazočnost brojnih svećenika i redovnika, među kojima i generalnog vikara Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Ivana Ćurića. Biskup Huzjak se u oproštajnim riječima spomenuo suradnje fra Ivana Markanovića s Vijećem HBK za kler i njegova nesebična zauzimanja za svećenike koji su bili u teškoćama. Riječi zahvale pokojniku izrekla je i predstavnica Hrvatskoga katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara – ogranak Zagreb, čiji je bio duhovnik. Izrazima suosjećanja obitelji pokojnika i svim nazočnima obratio se i provincijal fra Jure Šarčević, osvrnuvši se na sve što je fra Ivan dobra učinio kao franjevac-kapucin.

Uz pjesmu “Kraljice neba raduj se”, koju je kao i misno pjevanje predvodio župni zbor “Anselmo Canjuga”, Markanovićevo tijelo položeno je u kapucinsku grobnicu.

FRA IVAN MARKANOVIĆ rođen je 10. veljače 1962. u Josipovcu kod Osijeka od oca Petra i majke Bosiljke r. Grgić. Kao kandidat, u Hrvatsku kapucinsku provinciju primljen je na blagdan Sv. Franje Asiškog 4. listopada 1981. u Zagrebu. Prve redovničke zavjete položio je 4. rujna 1983. u Karlobagu. Doživotne zavjete položio je 19. rujna 1987. u Zagrebu. Teologiju je studirao u Zagrebu. Za đakona je zaređen u Osijeku, 15. svibnja 1988. polaganjem ruku biskupa Ćirila Kosa, a za svećenika u Zagrebu 25. lipnja 1989. godine. U Hrvatskoj kapucinskoj provinciji sv. Leopolda Bogdana Mandića obavljao je različite službe. Bio je katehist, voditelj Centra za duhovna zvanja u Varaždinu, kapelan u Dubrovniku i Zagrebu, privremeni upravitelj župe Sv. Đurđa na Osojniku (Dubrovnik). Na zasjedanju HBK od 5. do 7. studenoga 2008. fra Ivan je imenovan povjerenikom za svećenike s poteškoćama pri Vijeću HBK za kler. Tu službu revno je obnašao sve do smrti.

U listopadu 2015. godine premješten je u samostansku zajednicu sv. Leopolda u Gornjoj Dubravi. Između ostalih dužnosti i svakodnevnih obaveza u župi i samostanu sv. Leopolda, imenovan je za nacionalnog, provincijskog i mjesnog duhovnog asistenta Franjevačkoga svjetovnog reda. Istodobno obnašao je službu duhovnika Hrvatskoga katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara – ogranak Zagreb. Posljednje dvije godine bio je i urednik Glasila sv. Leopolda Mandića “Ljudima prijatelj”.