sv. Leopold Mandić

(*Pravilo i Oporuka sv. Franje jesu temelj franjevačkog načina života i rada)

Pravilo Manje braće (1223.)

PRVO POGLAVLJE

U ime Gospodnje!
Počinje život Manje braće

Pravilo i život Manje braće jest ovo: obdržavati sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista živeći u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći. Brat Franjo obećava poslušnost i poštovanje gospodinu papi Honoriju i njegovim zakonitim nasljednicima u Rimskoj Crkvi. A ostala braća dužna su slušati brata Franju i njegove nasljednike.

DRUGO POGLAVLJE

O onima koji žele prihvatiti ovaj život i kako ih treba primiti

Ako bi koji htjeli prihvatiti ovaj život i dođu k našoj braći, neka ih pošalju svojim provincijalnim ministrima; samo njima, a ne drugima neka se dopusti da primaju braću. Neka ih ministri pažljivo ispitaju o katoličkoj vjeri i crkvenim sakramentima. I ako sve to vjeruju i hoće to vjerno ispovijedati i do smrti stalno obdržavati, a nisu oženjeni, ili ako su oženjeni, ali su im žene već stupile u samostan ili su im s ovlaštenjem dijecezanskog biskupa dale dozvolu i položile već zavjet čistoće, i žene su takve dobi da se u njih ne može posumnjati, neka im provincijali uprave riječi svetog Evanđelja da idu te sve rasprodaju i nastoje podijeliti siromasima. Ako to ne bi mogli učiniti, dosta je da imaju dobru volju.

I neka se braća i njihovi ministri čuvaju da se ne brinu za njihova vremenita dobra, da slobodno učine sa svojim stvarima kako ih Gospodin nadahne. Ako bi ipak bio zatražen savjet, dopušta se ministrima da ih pošalju kojim bogobojaznim ljudima, po čijem će savjetu svoja dobra podijeliti siromasima.

Neka im zatim dadu odijelo kušnje, tj. dva habita bez kapuce i pojas i donje odijelo i kaparon do pojasa, osim ako bi ministri koji put u Bogu mislili drukčije.

Kada završe godinu kušnje, neka ih se primi u poslušnost, tako da obećaju da će taj život i Pravilo uvijek obdržavati. I po nalogu gospodina pape neće im nipošto biti dopušteno izaći iz ovoga Reda, jer prema svetom Evanđelju: «Nitko tko stavi ruku svoju na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje».

A oni koji su već obećali poslušnost neka imaju jedan habit s kapucom i drugi bez kapuce, koji bi ga htjeli imati. Obuću mogu nositi oni koje nužda prisili. A sva braća neka se odijevaju u jednostavno odijelo i mogu ga krpati uz Božji blagoslov vrećama i drugim krpama. Opominjem ih i potičem da ne preziru i ne osuđuju ljude koje vide odjevene u mekane i šarene haljine i koji uživaju birana jela i pića, nego neka radije svatko osuđuje i prezire sebe.

TREĆE POGLAVLJE

O božanskom časoslovu i postu i kako braća moraju ići svijetom

Klerici neka mole božanski časoslov po uredbi svete Rimske Crkve, osim psaltira, i zato mogu imati brevijare. Ne klerici mole dvadeset i četiri Očenaša namjesto Jutarnje, mjesto hvale pet, namjesto svakog pojedinog časa: Prvog, Trećeg, Šestog i Devetog po sedam, mjesto Večernje dvanaest, mjesto Povečerja sedam; i neka mole za pokojne.

Neka poste od blagdana Svih svetih do Božića.

Oni koji dragovoljno poste svetu četrdesetnicu, koja počinje od Bogojavljenja i traje punih četrdeset dana i koju je Gospodin posvetio svojim postom, bili blagoslovljeni od Gospodina, a koji neće, neka ih se ne prisiljava. Ali drugu četrdesetnicu do Uskrsnuća Gospodnjeg dužni su postiti. U ostalo vrijeme nisu dužni postiti, osim petkom. U slučaju očite nužde braća nisu obavezna na tjelesni post.

Savjetujem, opominjem i potičem svoju braću u Gospodinu Isusu Kristu, kad idu svijetom da se ne svađaju niti ne prepiru niti druge osuđuju, već neka budu blagi, miroljubivi i čedni, skromni i ponizni, govoreći uljudno sa svakim kako se dolikuje. I ne smiju jahati, osim ako ih na to prisili očita potreba ili bolest.

U koju god kuću uđu neka najprije kažu: «Mir kući ovoj». I prema svetom Evanđelju smiju jesti svako jelo koje im ponude.

ČETVRTO POGLAVLJE

Braća ne smiju primati novca

Strogo nalažem svoj braći da nipošto ne primaju denara ili novaca, ni sami ni preko posrednika. Za potrebe bolesnika i za odijevanje ostale braće neka se samo ministri i kustodi pomnjivo brinu preko duhovnih prijatelja, prema prilikama mjesta, vremena i hladnoći kraja, kako vide da potreba zahtijeva. Ali uvijek tako da, kao što je rečeno, ne primaju denara ili novaca.

PETO POGLAVLJE

O načinu rada

Braća kojima je Gospodin da milost da rade, neka rade vjerno i predano, tako da, odstranivši besposlicu koja je neprijateljica duše, ne ugase duh svete molitve i pobožnosti, kojemu sve ostalo vremenito mora služiti. Kao plaću za rad neka primaju ono što treba njima i njihovoj braći za tjelesne potrebe, osim denara i novca, i to ponizno, kako se dolikuje Božjim slugama i sljedbenicima svetog siromaštva.

ŠESTO POGLAVLJE

Braća ne smiju ništa prisvojiti, o skupljanju milostinje i o bolesnoj braći

Neka braća sebi ništa ne prisvoje, ni kuće ni mjesta, bi bilo koje stvari. Kao putnici i pridošlice na ovome svijetu, služeći Gospodinu u siromaštvu i poniznosti, neka s pouzdanjem prose milostinju i ne treba da se stide, jer je Gospodin radi nas bio siromašan na ovome svijetu. To je ona uzvišenost dičnog siromaštva, koje je vas, moju predragu braću, postavilo baštinicima i kraljevima nebeskog kraljevstva, osiromašilo vas u stvarima, a uzvisilo u krepostima. To neka bude vaš dio koji vodi u zemlju živih. Njega, ljubljena braćo, potpuno prigrlite i u ime Gospodina našega Isusa Krista ne želite nikada više drugo pod nebom posjedovati.

I gdje god se braća nalazila ili susrela, neka se pokažu domaći među sobom. Neka s punim povjerenjem jedan drugome otkrije svoje potrebe; jer ako majka hrani i ljubi svoga tjelesnog sina, koliko brižnije mora svatko ljubiti i hraniti svoga duhovnog brata?

I ako netko od njih oboli, ostala braća moraju ga posluživati kako bi željeli da se njih posluži.

SEDMO POGLAVLJE

O pokori koja se ima naložiti braći koja sagriješe

Ako bi koji od braće, zavedeni od neprijatelja, smrtno sagriješili, kad je riječ o grijesima za koje je među braćom određeno da se moraju obratiti samo na provincijalne ministre, dužna su spomenuta braća što prije uteći se njima, bez oklijevanja.

A ministri, ako su svećenici, neka im milosrdno nalože pokoru, a ako nisu svećenici, neka im je nalože po drugim svećenicima Reda, kako im se u Bogu bude najbolje činilo.

I moraju se čuvati da se zbog nečijega grijeha ne bi srdili ili uzrujavali, jer srdžba i uzrujanost onemogućuju ljubav u njima i u drugima.

OSMO POGLAVLJE

O izboru generalnog ministra ovog bratstva i o duhovskom kapitulu

Sva braća moraju uvijek imati jednog od braće ovoga reda kao generalnog ministra i slugu cijelog bratstva, i njemu se imaju strogo pokoravati. Kad on umre, provincijali i kustodi neka mu na duhovskom kapitulu izaberu nasljednika. Na taj kapitul moraju se provincijalni ministri uvijek sabrati gdje god to ministar odredi; i to jednom u tri godine ili u drugom dužem ili kraćem roku, kako to spomenuti ministar odredi.

Ako bi kada svi provincijalni ministri i kustodi zajedno uvidjeli da spomenuti ministar nije sposoban za službu i za opću korist braće, dužna su spomenuta braća koja imaju pravo izbora, u ime Gospodnje, drugoga izabrati za kustoda. A poslije duhovskog kapitula mogu pojedini provincijali i kustodi, ako budu htjeli i bude li im se činilo korisnim, iste godine u vlastitim kustodijama sazvati svoju braću na kapitul.

DEVETO POGLAVLJE

O propovjednicima

Neka braća ne propovijedaju u biskupiji kojega biskupa ako im je on to zabranio. I neka se nijedan brat ne usudi propovijedati narodu ako ga generalni ministar ovoga bratstva nije ispitao i potvrdio i povjerio mu propovjedničku službu. Opominjem također i potičem tu istu braću da u propovijedima koje drže riječi njihove budu prokušane i čiste, na korist i izgradnju naroda. Neka im govore o manama i krepostima, o kazni i slavi, i to kratkim govorom, jer je Gospodin na zemlji kratko govori.

DESETO POGLAVLJE

O opominjanju i popravljanju braće

Braća koja su ministri i sluge ostale braće neka svoju braću pohađaju i opominju, te ih ponizno i ljubazno ispravljaju, ne naređujući im ništa što bi bilo protiv njihove duše i našega Pravila.

A podložna braća neka se sjete da su se radi Boga odrekli vlastite volje. Zato im strogo naređujem da svoje ministre slušaju u svemu što su Gospodinu obećali obdržavati, a ne protivi se duši ni našem Pravilu. I gdje god se nađe braće koja bi bila svjesna i spoznala da ne mogu Pravilo duhovno obdržavati, mogu i moraju se obratiti svojim ministrima. A ministri neka ih prime ljubazno i dobrostivo i neka se prema njima pokažu tako prijazni, da braća mogu s njima govoriti i postupati kao gospodari sa svojim slugama; jer mora biti tako da ministri budu sluge sve braće.

Opominjem i zaklinjem u Gospodinu Isusu Kristu da se braća čuvaju svake oholosti, tašte slave, zavisti, škrtosti, brige i skrbi za ovaj svijet, ogovaranja i mrmljanja.

I koja nisu upućena u znanosti, neka ne nastoje da se upute, nego neka imaju na umu kako iznad svega moraju željeti da posjeduju Duha Gospodnjega i njegovo sveto djelovanje, da mu se mole uvijek čista srca, da budu ponizni i strpljivi u progonstvu i bolesti, te da ljube one koji nas progone, grde i karaju, jer Gospodin veli: «Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone i kleveću; Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!. Tko ustraje do svršetka, bit će spašen». (Mt 10, 22).

JEDANAESTO POGLAVLJE

Braća ne smiju ulaziti u samostane redovnica

Strogo naređujem svoj braći da se čuvaju sumnjivih druženja ili savjetovanja sa ženama i da ne ulaze u samostane redovnica, osim onih kojima je Apostolska Stolica dala posebno dopuštenje.

Neka ne budu kumovi ni muškarcima ni ženama, da tom zgodom ne bi nastala među braćom ili o braći kakva sablazan.

DVANAESTO POGLAVLJE

O onima koji idu među Saracene i ostale nevjernike

Koji bi od braće, po Božjem nadahnuću, htjeli poći među Saracene i ostale nevjernike, neka za to zatraže dopuštenje od svojih provincijalnih ministara. A ministri ne smiju nikomu dopustiti da ide, osim onima koje budu držali sposobnima da ih pošalju.

Osim toga pod poslušnost naređujem ministrima da traže od gospodina pape jednoga kardinala svete Rimske Crkve, koji će biti upravitelj, pokrovitelj i popravljač ovoga bratstva, da uvijek podložni i pokorni svetoj Crkvi, postojani u katoličkoj vjeri, obdržavamo siromaštvo i poniznost i sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista, što smo čvrsto obećali.

* * * * *

Oporuka našega svetog oca Franje

Ovako je Gospodin da meni, bratu Franji, da započnem činiti pokoru. Dok sam bio u grijesima, bilo mi je veoma mrsko i gledati gubavce. I sam Gospodin dovede me među njih i ja sam im iskazivao milosrđe. I kad sam odlazio od njih, ono što mi se činilo mrskim pretvorilo mi se u duhovnu i tjelesnu slast. Nakon toga malo sam čekao i onda nam napustio svijet.

Gospodin mi je dao toliku vjeru u crkvama, da sam jednostavno molio govoreći: Klanjamo ti se Gospodine Isuse Kriste, ovdje i u svim tvojim crkvama koje su po cijelom svijetu i blagoslivljamo te, jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Zatim mi je Gospodin dao i daje toliku vjeru u svećenike koji žive po propisu svete Rimske Crkve, da se zbog njihova reda hoću utjecati njima kad bi me i progonili. I kad bih posjedovao toliku mudrost koliku je imao Salomon i naišao na najsiromašnije svećenike ovoga svijeta, u župama gdje oni borave neću propovijedati protiv njihove volje. Njima i svima ostalima hoću iskazivati strahopočitanje, ljubit ću ih i poštivati kao svoje gospodare; i neću na njima gledati grijeha, jer u njima vidim Sina Božjega i oni su moji gospodari. A to činim zbog toga što od samoga Svevišnjeg Sina Božjega na ovome svijetu ne vidim na tjelesni način ništa osim njegova presvetog tijela i krvi, koje oni uzimaju i jedino oni drugima dijele. I tražim da se ove presvete tajne nadasve štuju, časte i čuvaju na dragocjenim mjestima.

Gdje god nađem da nedostojnim mjestima sveta njegova imena i napisane irječi, pokupit ću ih i molim da se pokupe i stave na dostojno mjesto. I sve teologe i one koji naviještaju svete Božje riječi moramo častiti i poštivati jer nam daju duh i život.

I kad mi je Gospodin dao braću, nitko mi nije pokazao što mi valja činiti, nego mi je sam Svevišnji objavio da moram živjeti na način svetog Evanđelja. I ja sam to u nekoliko riječi i jednostavno dao napisati, a gospodin papa mi je potvrdio. A oni koji su dolazili da prihvate taj život, dali su siromasima sve što su imali. I bili su zadovoljni jednim habitom zakrpanim iznutra i izvana, koji su htjeli, pojasom i donjom odjećom. Više nismo htjeli imati. Mi klerici molili smo časoslov kao i ostali klerici, a ne klerici su molili Očenaše; i vrlo rado smo se zadržavali u crkvama. Bili smo neuki i svima podložni. I ja sam radio svojim rukama i hoću raditi, te odlučno tražim da i sva ostala braća obavljaju kakav pošten posao. Koji ne znaju, neka nauče, i to ne iz pohlepe kako bi primili plaću za rad, nego radi primjera i da izbjegnu besposlicu. I kad ne bismo dobili plaću za rad, utecimo se stolu Gospodnjemu tražeći milostinju od vrata do vrata. Gospodin mi je objavio pozdrav da kažemo: Gospodin ti dao mir!

Neka se braća čuvaju da nipošto ne primaju crkava, siromašnih prebivališta niti išta drugo što se za njih gradi, ako nije kako dolikuje svetom siromaštvu koje smo u Pravilu obećali; a u njima neka uvijek prebivaju kao pridošlice i putnici.

Pod poslušnost strogo zapovijedam svoj braći da se ne usuđuju, gdje god se nalazila, tražiti kakvo pismo u Rimskoj kuriji, ni sami ni preko posrednika, ni za crkvu niti za koje drugo mjesto, niti pod izlikom propovijedanja, pa ni zbog tjelesnog progonstva. Nego gdje god ne budu primljeni, neka bježe u drugu zemlju da s Božjim blagoslovom čine pokoru.

I čvrsto odlučujem slušati generalnog ministra ovog bratstva i gvardijana kojega mi on htjedne dati. I želim da me on tako drži u svojim rukama, da ne mogu nikamo ići niti što činiti mimo poslušnosti njegovoj volji, jer je moj gospodar. A iako sam priprost i bolestan, ipak želim stalno imati klerika koji će mi obavljati časoslov, kako stoji u Pravilu.

I neka se od sve ostale braće traži da tako slušaju svoje gvardijane i obavljaju časoslov prema Pravilu. Ako bi se našli neki koji ne bi obavljali časoslov prema Pravilu i koji bi ga htjeli nekako preinačiti ili ne bi bili katolici, sva su braća, gdje god bila, pod poslušnost dužna, gdje god takova nađu, predvesti ga najbližem kustodu onoga mjesta gdje su ga našli. A kustod je strogo pod poslušnost dužan takvoga dobro čuvati danju i noću kao čovjeka u okovima, tako da mu ga nitko ne može oteti iz ruku, dok ga osobno ne preda u ruke svoga ministra. A ministar je strogo pod poslušnost dužan poslati ga po takvoj braći koja će ga kao svezana u okovima čuvati danju i noću, dok ga ne predvedu pred ostijskoga gospodina, koji je gospodar, zaštitnik i popravljač cijeloga bratstva.

A neka braća ne govore: ovo je drugo Pravilo. Jer to je sjećanje, opomena i poticaj i moja oporuka, koju ja, moli brat Franjo, ostavljam vama, svojoj blagoslovljenoj braći, da Pravilo koje Gospodinu obećasmo što bolje katolički obdržavamo.

A generalni ministar i kustodi ne smiju pod poslušnosti ovim riječima ništa ni dodavati ni oduzimati. I neka uvijek uz Pravilo uza se imaju i ovaj spis.

I na svim kapitulima koje budu držali, kada čitaju Pravilo, neka čitaju i ove riječi. I strogo pod poslušnost naređujem svoj svojoj braći, klericima i neklericima, da ne unose u Pravilo i u ove rieči tumačenja govoreći: Tako se ima shvatiti. Nego kao što je Gospodin meni dao da jednostavno i čisto kazujem i napišem Pravilo i ove riječi, tako ih i vi jednostavno i bez tumačenja shvatiti i svetim djelima obdržavajte do konca.

I tko god bude to obdržavao, neka ga na nebu napuni blagoslovom svevišnji Otac, a na zemlji neka ga blagoslovom obaspe njegov ljubljeni Sin s presvetim Duhom Utješiteljem, sa svim silama nebeskim i sa svima svetima. I ja brat Franjo, vaš mali sluga, potvrđujem vam koliko god mogu iznutra i izvana taj sveti blagoslov. Amen.

* * * * *

Poticaj našega Oca Sv. Franje

Ljubljena braćo i sinovi zauvijek blagoslovljeni, poslušajte me, čujte riječ svoga Oca:

Velike smo stvari obećali, još su veće obećane nama.
Opslužujmo jedne, težimo za drugima.
Trenutan je užitak, vječna kazna.
Mala patnja, beskrajna slava.

Mnogo zvanih, malo izabranih; za sve će biti nagrada. Amen.

* * * *

"Idite, predragi, dvojica po dvojica u različite krajeve svijeta, najvešćujte ljudima mir i pokoru za oproštenje grijeha! U nevoljama budite strpljivi i sigurni da će Gospodin ispuniti svoju odluku i obećanje. Onima koji vas što zapitaju odgovorite ponizno, blagoslivljajte one koji vas progone, zahvaljujte onima koji vam nanose nepravdu i uvrede, jer nam se za sve ovo pripravlja vječno kraljevstvo."

(1 Čel 29)