sv. Leopold Mandić

(Dj 6,1-7; 1 Pt 2,4-9; Iv 14,1-12)

U prošloj nedjelji Isus za sebe kaže da je on Vrata, kroz koja se ulazi u novi život po krštenju; a ove nedjelje kaže da je on Put, Istina i Život.Ta je poruka upućena učenicima u kontekstu njegova govora o odlasku s ovoga svijeta. Nakon navještaja da odlazi, Isus ohrabruje svoje učenike: „neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!“, i zaključuje: „Tko vjeruje u mene,činit će djela koja ja činim;da veća će od njih činitijer ja odlazim Ocu“. 

Ovime konačno dovršava Isusov prijelaz. On odlazi Ocu, ostavljajući učenike u svijetu da nastave djelo koje je on započeo, tako da će činiti i veća djela snagom vjere u njega. Njegovo spasiteljsko djelo u svijetu je na završetku, sada nastupa vrijeme Duha Svetoga. Njegov utjecaj za života bio je ograničen na razmjerno mali dio Palestine. Nakon odlaska, njegovi će učenici snagom Njegova Duha moći činiti i veća djela jer će djelovati „sve do kraja svijeta“. Ni u čemu neće djelovali neovisno o Isusu.

To je vidljivo u Djelima Apostolskim. Zajednica je bila u svemu jednodušna, kako u vjeri, molitvi i bogoslužju; tako i u bratskom pomaganju i međusobnoj podjeli dobra koja bi imali. Ali, ipak je bilo i nesuglasica. Nastao je spor oko brige za udovice, koje su bile najnezaštićenije u zajednici. Grci koji su činili manju grupu u zajednici Židova, pobunili su se, jer su njihove udovice bile zapostavljene. Crkva je ovaj spor kao i sve buduće znala riješiti, jedino u poslušnosti Duhu. Budući da su se nametnule nove potrebe, uspostavljaju se i nove službe. Zato dvanaestorica uz savjetovanje s ostalima postavljaju sedmoricu đakona, službu služenja zajednici i Riječi Božjoj koja traje i do danas. Tako da Crkva jednostavno ne ponavlja ono isto što je Krist učinio, nego Kristove Riječi i djela tumači i provodi u uvijek novim povijesnim okolnostima u kojima se zatekne.

Isusov odlazak je, kako on sam kaže, samo privremen, on odlazi „pripraviti nam mjesto“, jer u „kući Oca nebeskoga ima mnogo stanova“. Toma to nije mogao razumjeti. On jasno želi znati kamo Isus odlazi; jer kako im može biti poznat put, kada je sam Isus rekao da oni još ne mogu tamo doći. U tom prigovoru često i mi možemo sebe pronaći, pa reći da ne znamo pravi put. Ali trebali bismo uvijek imati na pameti Isusove riječi upućene Tomi: „Ja sam put, istina i život“.Mi smo pozvani da se prilagodimo njegovu putu, da se poistovjetimo s njegovim životom, njegovim pristupom Ocu, bližnjima i svim stvorenjima. To je jedini put po kojemu se ostvaruje Istina i Život. Isus nas uvodi u ostvarenje najdubljih težnji našega duha, da upoznamo jedinoga i istinitog Boga. Zato i odgovara Filipu koji ga je zamolio: „Pokaži nam Oca“, „Filipe, tko je vidio mene, vidio je i Oca.“ A na drugome mjestu će reći: „A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista“. Bog se u potpunosti objavio u životu Isusa Krista, koji je jedini Put po kojemu možemo doći k Ocu nebeskom, u kuću koju nam je on pripravio.

Postoje mnogi uhodani putovi i načini života u koji smo se jednostavno uklopili u svom svakodnevnom životu. U toj životnoj stihiji, brigama i zauzetosti za svoju svakodnevnicu često puta i zanemarimo ili previdimo Isusove riječi ohrabrenja: „Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!“Putovi i načini ovozemaljskoga života i ovoga svijeta; bilo veliki ili mali, znani i neznani; dolaze i prolaze, uzdižu se i padaju, žive i umiru; ali jedino put Isusov i njegove riječi ostaju zauvijek s nama. A mi smo kaže sv. Petar: „Rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviješta­te silna djela Onoga koji vas iz mraka tame pozva k divnom svjetlu svojemu.“ Onaj koji je to svjetlo jedanput iznutra vidio, koga je Isus prosvijetlio, koji je za njim pošao – taj ne može imati drugoga puta, nego Njega koji je „kamen koji odbaciše graditelji ali postade kamen zaglavni!“ To je put odbačenih, ali koji istodobno postaju temelj za ono što je Božje, za ono što Bog priprema i na što nas poziva: iz tame u svjetlo.

Fra Ivan Markanović