sv. Leopold Mandić

Kako vam je zazvučala zgoda prije dodjele Nobelove nagrade za mir, kad norveški kralj ljubazno poručuje Majci Tereziji da bi tako rado došao na svečanost, ali da ne želi biti u središtu pažnje on, nego želi da u središtu pažnje bude Majka Terezija, pa će se stoga uzdržati od dolaska, - a ona ljubazno i svetačkom duhovitošću uzvraća kralju neka samo dođe i bude bez brige, jer niti će u središtu pažnje biti on niti ona nego Isus Krist? - Da, Isus je u središtu pažnje znali mi to ili ne. On je onaj potomak obećani u prvom čitanju današnje svetkovine, on je izdanak Abrahamov, koji će biti osnivač velike Božje obitelji, sazdane na vjeri Abrahamovoj i svih vjernika poslije njega. On je u središtu života i Josipova i Marijina i cijelog čovječanstva, priznavali mi to ili ne. Kako ono pjeva Pasternak »Svi će vjekovi pred Njega na sud«.

Kažu, da je Karl Rahner učinio obrat u teologiji davši joj antropološki naglasak i polazeći od čovjeka i svih njegovih svagdašnjih stvari i nevolja, potreba i vapaja. No mora se znati da taj veliki, revolucionarni teolog ne zaboravlja da je uza svu usredotočenost na čovjeka stalno svjestan da je stvarnost »kristocentrična« i da se ne smije zaboraviti »teologija klečanja« koliko god bila važna ona »sjedenja« i »hoda k ljudima«.
S vremenom se pomiču naglasci čas na nebo čas na zemlju, ali stvarnost je uvijek »polifonična, simfonična« i svaki trenutak je »višeglasan«, kako reče R. Rolland.
Tako je i s Josipovim životom, s likom tog čovjeka o kome je kazano tako malo - ne znamo ni kad je rođen ni gdje, niti kad je umro, ali s druge strane znamo o njemu veoma mnogo: da je bio pravedan, da je uvijek činio ono što Bog zapovijeda. Zapravo je to najviše što se može reći o nekom čovjeku: »svet i Bogu posvema poslušan« (K. Schraaf). U tom životu se nekad posebno isticalo ono nebesko: ljiljanska karizma čistoće, herojska šutljivost i strpljivo služe­nje. To sve je prisutno ali postoji i drugi sloj, onaj polazni, nama tako blizak, ljudski, na koji misli danas najveći protestantski biograf svetaca Walter Nigg, kad poručuje naslovom jedne svoje knjige »Sveci se vraćaju« i ukazuje na pravu vrijednost tih punokrvnih životnih svjedoka, koji unatoč svim ljudskim zapre­kama u sebi i oko sebe, nošeni vjerom, koja je nepre­stano na ispitu i u dinamici rasta i opadanja - dolaze na cilj i ostvaruju neslućene rezultate.
Josip je jedan od tih divnih svetačkih likova. Iako pravedan zapada u probleme. Kriza je do te mjere zavladala, da on pomišlja na nemilo rješenje. No taj potez razočaranog čovjeka nije ga ponukao da se pravda, raspravlja, slomi, nego on unatoč velikoj boli ima pouzdanje u Gospodina i od Njega očekuje pomoć u ovim trenucima, kad sam ne vidi pravog izlaza. Muke besanice i tihi vapaji za svjetlom poznati su samo Bogu. Sveto Pismo daje nam nagovijestiti nešto od toga u kratkom izrazu »smišljaše da je potajice otpusti«. Gospodin nagrađuje tu čestitost i diskretnost šutljivog pravednika. On će biti »posljednji« kome će se u Starom Savezu u snu objaviti rješenje. Josip je bio spreman napustiti ono što je »smislio« kako bi se pokorio Božjim planovima sa sobom. I tu je ključ za svačiji život: biti otvoren za Božju volju - u osobnom životu, obiteljskom životu, društvenom, u životu na svim razinama.
To traži veliku pažnju, budnost, molitvu i spremnost na žrtve. No to donosi mir i izvanrednu Božju pomoć. Od trenutka Josipovog predanja prestaju nemirni snovi, a počinje stvarnost Božjeg vodstva. Tako nam je i ovaj svetac »odgovor Neba na pitanja Zemlje« (U. v. Balthasar).
fra Stjepan Novoselec