Fra Bono Zvonimir Šagi proslavio je dijamantni jubilej – 60. obljetnicu svećeništva u nedjelju 4. studenog 2018. godine u našoj samostaskoj crkvi Presvetog Trojstva u Varaždinu.
Svoju dijamantnu misu fra Bono je slavio u zajedništvu s provincijalom fra Jurom Šarčevićem, dekananom vlč. Stjepanom Najmanom, domaćim župnikom fra Mirkom Kemivešom i još drugih 10-ak svećenika. Prije samog početka svete mise okupljene je pozdravio i riječi zahvale uputio župnik Kemiveš, podsjetivši na zgodu iz života fra Bone..
– Tadašnji đakon fra Bono nije imao dovoljno godina da bi ga zaredili za svećenika, pa je čak morao pisati u Rim da bi dozvolili da ga ranije zarede. A te godine je njegov provincijal, tadašnje Ilirske provincije, slavio zlatnu misu i đakon Bono napisao mu je pjesmu koja se jako dobro može upotrijebiti i danas za fra Bonu. Dio pjesme glasi: Ne starče, ti starac nisi zar ne čuješ djela pred Gospodom tvoja pjevaju pjesmu mladosti stalnu. I makar klonula snaga, makar starost pogurila leđa, ti starac nisi. Djela su vječna mladost moja.
Evo, to je razlog zbog kojega imamo pravo i dužnost zahvaljivati Bogu za 60 godina svećeničkog služenja fra Bone. – poručio je fra Mirko.
Okupljenima je u homiliji progovorio jubilarac fra Bono. Najprije se sa sjetom prisjetio preč. Slavka Gabuda kojeg je zadužio da mu propovijeda na 60. obljetnici svećeništva, no nažalost, preč. Gabud ovaj događaj nije doživio.
Zatim je fra Bono podsjetio kako je jubilej uvijek bila prigoda da se sve ”izglanca”, da se svi dugovi oproste i da se započne jedno novo vrijeme.
– I ovo je sad mojih 60 godina kad treba započeti novo vrijeme. Često kažem da nemam vremena umrijeti, jer nije moje da određujem niti itko od nas može znati dana ni časa. Bog određuje dokle i kako ćeš živjeti. – poručuje fra Bono.
Nadalje, zamolio je sve za oprost, od najmanjih do najstarijih, od 1961. otkako je na službi u Varaždinu, do dana današnjega.
– Sve molim da mi oproste. Sve što imaju možda neke misli i kakve srditosti na mene, neka sve to odbace, da se svi nađemo zajedno, jer eto Boga nas povezuje. Duh Sveti, Duh ljubavi Božje razlijeva se srcima našim po Duhu Svetome koji nam je dan. I mi sada jubilej moramo shvatiti kao pomirenje sa svima i ja vas molim da mi sve oprostite što je bilo kroz tih mojih 60 godina loše, a što je bilo dobro, to je Bog preko mene na vas prenosio. Uvijek moram misliti kako sam ja samo oruđe u Božjim rukama za vas. Svećenik je samo službenik Božji što je ljudima dan. I zato, kroz to vrijeme što je bilo, govorim to i sebi i drugima Što je bilo biti više neće, moj se život s tobom Bože kreće . I dalje se moj život s Gospodinom kreće, a Bog me je odabrao i poslao za vas i ja sam s vama i trudit ću se kolko god mogu. Ono što također više puta ponavljam riječi su jednog psihologa: što ne možeš trčeći možeš šepajući. I zato, moći ću dokle god mogu i bit ću s vama i vi budite sa mnom u Duhu svetome, a to je Duh ljubavi. U istini, pravednosti i ljubavi razgovarajmo. Smijemo i prigovarati jedni drugima, ali budimo uvijek u ljubavi Božjoj. Ljubav nas Božja povezuje trajno. – zaključio je fra Bono.
Prije završnog blagoslova čestitke i zahvale fra Boni uputio je i provincijal fra Jure koji je na početku svog svećeništva živio s fra Bonom u Varaždinu pet godina za koje kaže da su bile lijepe godine na koje je ponosan.
Podsjetio je nadalje provincijal fra Jure na riječi pape Benedikta XVI koje je rekao na početku svog pontifikata kako je on samo obični ponizni radnik u vinogradu Gospodnjem, a te riječi mogli bismo reći i za fra Bonu koji je također gotovo čitav svoj život proveo kao radnik u vinogradu Gospodnjem u Varaždinu u ovoj župi.
– I to je činio na jedan svoj originalan jedinstven način. Bono nikad nije htio kopirati druge ljude, štoviše, kritizirao je često one koji su kopirali. Uvijek je polazio od konkretne situacije ljudi s kojima je živio i tražio je odgovore na pitanje sadašnjeg trenutka. Vjerujem da ste čitali njegovu kolumnu u Kani dug niz godina. Uvijek je pokušao pronaći odgovor na pitanja koja su bila u žiži interesa katoličke javnosti. Stoga smijemo reći, bez pretjerivanja, fra Bono spada u red velikih i zaslužnih ljudi naše provincije.- rekao je fra Jure.
Fra Bonu nadalje opisuje kao svestranu ličnost koji je, iako najveći dio godina samo župnik, radio i mnoge druge poslove.
– Prije svega bio je redovnik, kapucin, a onda druga odrednica njegova života jest ta da je bio svećenik, župnik, pastoralac, teolog, osobito pastoralni teolog i plodni pisac. Još jedna odrednica na kraju, bio je i je i još uvijek jest, kritički analitičar i smijemo tako reći kršćanski sociolog. U jednom nedavnom intervju je rekao da se nije htio odreći pastoralnog rada i u toj rečenici može se sažeti sve ono što je on činio. – poručio je provincijal fra Jure podsjećajući na riječi sadašnjeg pape Franje koji biskupima i svećenicima slikovito poručuje da trebaju biti s ljudima i među ljudima, kako slikovito kaže, da ”osjete miris ovaca”. Upravo na taj način i po tom obilježju je čitav svoj svećenički život živio fra Bono, što je ujedno na liniji izvorne kapucinske karizme, a to je blizina ljudima, blizina narodu.
Provincijal Šarčević spomenuo je i kako je fra Bono u provinciji obnašao sve službe koje jedan redovnik može obnašati, a poglavar Provincije je bio ukupno čak 15 godina, odn. 5 mandata.
– To je bilo vrijeme iza Koncila kada su mnogi redovi i mnoge družbe doživljavale različite krize, a zahvaljujući fra Boni naša provincija nije imala velikih lomova niti velikih gubitaka. Fra Bono je ono što je bilo duh Koncila na neki način pretočio u dokumente, ne samo konstitucije našega reda, nego i u statut Provincije, i to je neki pravilnik koji regulira odnose među braćom da se oni mogu odvijati po pravu. Isto tako, ono što je njegova zasluga na osobit način je izrada ekonomskog statuta kojega mi kapucini imamo već gotovo 40 godina, a što sada Crkva preko svoje Kongregacije za ustanove posvećenog života traži od svih redovnika i redovnica. Upravo smo nedavno na razini Hrvatske redovničke konferencije razmatrali o smjernicama koje Kongregacija upućuje svima da urede svoje ekonomske odnose da oni ne budu izvor problema nego izvor zajedništva, jer ništa kao novac ne može podijeliti, pa i nas redovnike. – poručio je provincijal fra Jure te je p. Boni poželio da mu Bog podari još dosta godina krepko zdravlje i jakost duha i bistrinu koju je on uvijek posjedovao.
Čestitku fra Boni povodom 60. obljetnice svećeništva, provincijal fra Jure je zaključio riječima svetog oca Franje Asiškog: Molim na nebu blagoslov Svevišnjega Oca, a ovdje na zemlji neka ga obaspe njegov Sin s Presvetim Duhom utješiteljem sa svim silama nebeskim i sa svima svetima. Vidno dotaknut ljudskom, a još više Božjom blizinom, i sam svjestan velikog dara kojeg je od Gospodina primio, fra Bono je na kraju još jednom zahvalio svima okupljenima, a ponajviše samom Bogu. Radost i zajedništva poslije je nastavljeno u našoj samostanskoj blagovaonici.
Fotografije: Varazdinski.hr