Međunarodni znanstveni skup o Patru Štefanu Zagrebcu

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Share on print

”Dobro došli na znanstveni skup posvećen znamenitomu hrvatskomu kapucinu, najglasovitijem baroknom propovjedniku, ‘kajkavskom umjetniku kompozicije i stila’, kako ga je opisao mađarski slavist Laszlo Hadrovics, Patru Štefanu Zagrebcu, u prigodi njegove 350. obljetnice rođenja”, rekao je u svojem pozdravnom govoru provincijal hrvatskih kapucina p. Jure Šarčević u velikoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu 25. listopada, istaknuvši središnju temu i povod međunarodnom skupu, na kojem je dvadesetak znanstvenika iz Hrvatske, Slovenije, Austrije i Irske približilo kapucinskog redovnika, teološkoga, spisateljskog, jezikoslovnoga i propovjedničkog velikana s prijelaza iz 17. u 18. stoljeće, njegovo najpoznatije petovolumensko djelo: ”Hrana duhovna ovčic kerščanskeh iliti prodečtva čez vse celoga leta nedelje’‘, o štovanju svetaca, liku i slikama Marije, sv. Franji, pasionskoj tematici, bračnim savjetima i drugim konkretnim temama u njegovim djelima i propovijedima, te osvijetlilo društveno-političke prilike Hrvatske u doba Patra Štefana, kao i prilike i kontekst braće kapucina iz toga razdoblja.

Život i djelo franjevca kapucina Patra Štefana pripada razdoblju kad se Hrvatska oslobodila tursko-osmanlijske vlasti sklopljenim mirom u Srijemskim Karlovcima god. 1699. Tada je nastupilo doba relativnoga mira, na oslobođenim hrvatskim područjima ponovno su uspostavljene tri slavonske županije: virovitička, požeška i srijemska, u koje se doselilo strano plemstvo pridonoseći obnovi zemlje, osobito na područjima gospodarstva, urbanizacije te kulture i prosvjete. Grade se tada prelijepi dvorci, crkve i škole, putovi i mostovi, a u procesima obnove veliku ulogu je imala i Katolička crkva, a osobito redovnici, među kojima i fratri kapucini čiji su članovi bili profesori filozofije, teologije, moralke, katehetike i homiletike, vrhunski glazbenici, umjetnici, povjesničari i drugo. Neki su od njih dali velik doprinos književnoj jezičnoj kajkavskoj baštini. Među tim ‘starim’ kapucinima prve generacije u hrvatskih krajevima istaknuto mjesto zauzima pater Štefan Zagrebec (1669. – 1742.).

On je kao MATIJA MARKOVIĆ rođen u Zagrebu. U zajednicu franjevaca kapucina (OFMCap) stupio je god. 1688. (novicijat) dobivši novo redovničko ime: fra Štefan. Djelovao je najduže u zagrebačkom samostanu, u kojemu je u nekoliko navrata bio poglavar (gvardijan), te povremeno i u varaždinskom samostanu. Bio je na glasu kao vrstan propovjednik. Svoj zemaljski život završio je u rodom Zagrebu 15. veljače 1742.

Književno-lingvistički se povjesničari slažu da mu je njegovo najpoznatije i najopsežnije djelo ”Hrana duhovna” priskrbilo jedno od najznačajnijih mjesta u kajkavskoj propovjedničkoj književnosti uz Antuna Vramca, Baltazara Milovca, Jurja Habdelića, Mihajla Šimunića i Ivana Belostenca. Njime je postao i član najglasovitijeg trolista kajkavskih baroknih propovjednika skupa s Jurjom Habdelićem i Hilarionom Gašparotijem. Petosveščana zbirka propovijedi ”Hrana duhovna”, – koja s dodatcima ima ukupno 3115 stranica, objavljena god. 1715., 1718., 1723., 1727., i 1734. – višeslojno je djelo napisano redovničkim i biskupijskim (dijecezanskim) svećenicima, posebice u njihovu apostolatu bolesnih i umirućih osoba, ali i svim vjernicima u podizanju njihove vjerničke svijesti, znanja o temeljnim vjerničkim dogmama i potrebi usavršavanja njihova duhovno-molitvenoga života. Tako se u njemu nalaze npr. propovijedi o Mariji, za koju rabi niz nazivlja i sintagmi, često i vrlo emotivnih, kao: ”sigurno Utečenje”, ”bat miloserdnosti”, ”čisteša od Meseca, svetleša od Sunca”, ”lepa kakti Mesec”, ”Škrinja mira među serditem Bogom i hudobnem grešnikom”, ”Zagovornica Naroda Človečanskoga” i slično.

Objavio je i propovijedi za blagdane pojedinih svetaca, ističući njihove vrline i potrebu za nasljedovanjem njihovih svijetlih primjera. Sve su te propovijedi pune slikovitih primjera, što je, općenito, odlika Zabrebčevih propovijedi kojima se potvrdio kao izraziti barokni propovjednik čijim su se propovijedima u tiskanom obliku koristili mnogi svećenici diljem Zagrebačke biskupije i šire. Nezaobilazni su i ”duhovni razgovori”, zapravo upute prema kojima se bolesnici trebaju pripremati za posljednju uru svoga života. No Zagrebec je kao pastoralac ”zagrabio” i u konkretnost pa se tako npr. u nekoliko propovijedi protivi slavljenju poklada, već u 18. st. vrlo raširenoj društvenoj pojavi, jer potiče, po njemu, ”na činjenje različitih grijeha osobito pijanstva”, što pokazuje da je nastojao uzdignuti čitatelje/slušatelje religiozno i djelovati na njih odgojno, poučavajući ih o općim moralnim zasadama.

Predavači su, također, analizom propovijedi pokazali da su stil i kompozicija teksta postigli živ dijalog između propovjednika i vjernika, što je ključno za propovijedi, a nije bilo jezični purist te da su u njegovim tekstovima zastupljene njemačke, talijanske, latinske i mađarske riječi već preuzete u ”horvatski” književni jezik njegova vremena, koje su mu dodirne točke s glasovitim slovenskim kapucinskim propovjednikom p. Janezom Svetokriškim i drugima.   

Napišite komentar

NAJAVE

Nedavno objavljeno

Pratite nas

Najnoviji video