Pismo generalnog ministra OFMCap braći iz Europe

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Share on print

Prenosimo pismo predsjednicima konferencijâ, višim poglavarima, višim poglavaricama, svoj braći iz Europe

Sanjam Europu koja će biti jedna obitelj i jedna zajednica Sanjam solidarnu i velikodušnu Europu

Predragi svi,

Nedavno je, povodom obilježavanja pedesete obljetnice suradnje Svete Stolice s europskim institucijama i četrdesete godišnjice ustanovljenja Vijeća biskupskih konferencija Europske unije (COMECE) papa Franjo odlučio uputiti pismo Njegovoj Uzoritosti kardinalu Parolinu, koji je imao tim povodom boraviti u Bruxellesu od 28. do 30. listopada ove godine. To sam pismo uzeo za polazište.

Sveti Otac govori o snu, zdravom snu koji valja njegovati, snu koji se temelji na svijesti o Gospodinovoj vjernosti tijekom naše povijesti, snu koji ima bogate i duboke korijene koji sežu u prošlost i koji su vitalni za istinski naboj daljnjih plodnih dostignuća za čovjeka: san koji se ostvaruje izgrađujući obitelj i zajednicu na solidaran i velikodušan način. Padaju nam na pamet velike crte razmišljanja i usmjerenja koje nam je ponudio Papa u dvije nedavne enciklike, Laudato Si’ i Fratelli tutti, za hod čitave Crkve.

Već sam imao priliku pozvati svu braću svijeta da aktiviraju razne moguće oblike animacije Reda, ne dopuštajući da ih pretjerano uvjetuju ograničenja koja pred nas stavlja trenutna pandemija. Slijedom toga, i ovdje u Generalnoj kuriji susreo sam se i zatražio suradnju osoba zaduženih za razne urede da bismo zajedno pokušali utvrditi moguće načine za animiranje braće kapucina u Europi[1]. Iz njihove kompetencije i njihove želje da služe Redu izvukao sam razne poticaje koje vam želim ukratko predstaviti.

1. CILJ

Razmišljajući o situaciji kroz koju prolazimo u Europi, mogu samo iznijeti zapažanje jednog savjetnika: moramo početi razmišljati o sebi kao o europskoj braći kapucinima! O budućnosti naše prisutnosti u Europi ne može se razmišljati bez solidarne uključenosti svih nas, prije nego se počne razmišljati o tome da se pribjegne međunarodnoj bratskoj suradnji. Mi smo prvenstveno odgovorni za svoju budućnost u Europi. To znači prijeći prag vlastite male kuće, vlastitog malog bratstva ili vlastite ‘male’, a ponekad i ‘zagušujuće’ provincije. Moramo shvatiti Papino snažno razmišljanje o iluziji da se bilo koji dio može smatrati samodostatnim i da može uspješno koračati sam. I mi želimo konkretizirati značenje koje to ima za nas. Možemo dobro iskoristiti svoj karizmatski identitet koji nam ‘omogućuje’ i kontinuirano nas potiče da budemo svi braća (“fratelli tutti” u izvorniku, aluzija na posljednju encikliku pape Franje, nap. pr.). Red već neko vrijeme poduzima značajne korake u tom pravcu, počevši od sastanka u Fatimi 2014. godine, što je nesumnjivo krasan dašak nade. Sada želimo odlučnije i otvorenije nastaviti tim putem, jer se čini još potrebnijim i hitnijim povezati se i pokušati zajedno shvatiti gdje nas to Bog poziva, surađujući svi u skladu s našim mogućnostima. Među europskim kapucinima još uvijek ima mnogo vitalnih snaga i želimo učiniti sve da budu valorizirane na odgovarajući način. Trebamo stvoriti prostor za to, ne brinući se zbog rezultata: naime, budućnost koja je pred nama uvijek je u Božjim rukama, dok je na nama da, u njegovo ime, učinimo zajedno odvažan iskorak s nadom. Svi uredi naše Kurije predano rade na pripremi svakovrsnog korisnog oruđa da se podupre ‘san’ koji želimo započeti.

2. METODA

Svaki pristup, da bi bila valjan, mora biti popraćen odgovarajućim razmišljanjem. Za to je neophodan doprinos sviju, sa znanjem, iskustvom, zrelošću vjere i vlastitom osjetljivošću, kako bi se ozbiljno i duboko sagledalo situaciju koju danas imamo u Europi. Ista posvećenost razmišljanju mora pratiti odluke koje će se donositi kako bi se procijenila njihova učinkovitost i dosljednost onome što Bog traži od nas.

Uvijek čuvajući kao bitne reference Božju riječ, glas Crkve, naše Pravilo i Konstitucije, Ratio formationis, itd., želimo pokušati čitati znakove koje nam Bog pruža danas, bilo sa smanjenjem broja članova i važnim poteškoćama koje postaju sve očitije (zatvorenosti, provincijalizam, problemi sa zvanjima i formacijom, pesimizam …), bilo kroz inicijative koje su već na snazi (bratstvo sv. Lovre, međuprovincijska i/ili međunarodna suradnja, međuprovincijska bratstva i kuće za formaciju…).

Važno je, dakle, poticati u što je moguće većoj mjeri sudjelovanje svih tijela koja možemo već aktivirati u različitim područjima (konferencije, tajništva, ministri, skupine …). Tražimo isti stav velikodušne pažnje i animacije od svih ministara i svih tajništva na različitim razinama. Svi trebamo biti svjesni posebne uloge animiranja braće. Uredi Generalne kurije koordinirat će vrijeme za zajedničko dijeljenje i prikupljanje doprinosa koje svaki pojedini može dati i pružiti. To će nam omogućiti da dođemo do sinteze onoga što će nam braća sugerirati, kako bi naše smjernice urodile plodom uz veće dioništvo. Uz zasigurno različite odgovornosti, ali uz sudjelovanje sviju, morat ćemo doći do operativnih izbora, uzimajući u obzir da će izbori biti učinkovitiji što više bude sazrela svijest svih protagonista.

3. ORUĐA

Možda nam nije potrebno utvrđivati pojedina nova oruđa, jer ih već imamo nekoliko na raspolaganju. Čini mi se prije da bi ih jednostavno trebalo aktivirati, u vremenu koje živimo, služeći se sredstvima komunikacije koja nam tehnologija stavlja na raspolaganje. Zbog toga se mora u to uključiti:

– urede Generalne kurije da pripreme korisne materijale i uključe različita tijela na različitim razinama; da koordiniraju i prate praktičnu provedbu, prikupljaju i naručuju doprinose (priloge); da Generalnom vijeću ponude oruđa za osuvremenjivanje i razmišljanje. Uredi Generalne kurije djelovat će svaki iz svoga vidokruga i područja služenja, ali vođeni jednim zajedničkim nadahnućem.

– razne skupine ili sektori koje pozivamo da, animirani od strane ureda i svojih ministara, zauzvrat budu proaktivni za svoja područja djelovanja i svoja područja interesa.

– povjerenstvo za Sredozemlje i za planirani europski sastanak

– povjerenstvo za bratstva sv. Lovre.

Bit će mudro i korisno iskoristiti Ratio formationis, to uistinu bogato oruđe koje nam je dao Generalni kapitul kako bismo ga pokušali primijeniti u svom životu i aktivnostima[2].

4. SADRŽAJI

Ne želeći silom postavljati granice sadržaju našega rada želim, ipak, skrenuti vam pažnju na to da su već utvrđena četiri područja o kojima treba razmišljati i koja se ne smiju izostaviti:

4.1. Potreba za osuvremenjenjem ‘strukturnog’ plana Europe.

To je tema o kojoj se Generalni kapitul već izjasnio i kojoj se želimo i dalje posvećivati[3]: Europa je trenutno podijeljena na četiri konferencije (CIC: tri provincije koje bilježe stalno brojčano opadanje; CIMPCAP: sedamnaest provincija za koje se predviđa daljnje smanjenje; CENOC: sedam provincija i dvije delegacije, u brzom opadanju; CECOC: šest provincija, tri kustodije, četiri delegacije i nekoliko kuća); zajedno s njima također želimo uključiti konferenciju ASMEN (tri kustodije, dvije delegacije i jedna kuća). Jednostavno ozbiljno i objektivno promatranje tih podataka, stalnih varijacija do kojih je došlo posljednjih desetljeća kao i onih koje se razumno mogu predvidjeti u budućnosti, zahtijeva od nas da osmislimo prilagodbu novonastalim prilikama u kojoj će se strukture, osmišljene za potpuno drugačije prilike, učiniti „lakšima“ kako bi se uspostavilo konferencije koje će biti sposobne vršiti ulogu koju im se pridaje u Konstitucijama. Zajedno s konferencijama moramo razmisliti i o najboljim načinima za reformu okrugâ koji nemaju ili će ubrzo izgubiti vitalne zahtjeve da budu to što su sada.

4.2. Polje formacije

To je tema od kapitalne važnosti. Pozvani smo prije svega razmišljati o izborima koje ćemo donijeti u vezi s početnom formacijom, primjenjujući kriterije koje nam pruža Ratio formationis za sve europske kandidate. U nekim se stvarima tu već dosta poodmaklo i o tome će se itekako morati voditi računa u budućnosti. Tu mislim na međuprovincijska/međunarodna formacijska bratstva, posebno u Italiji. Međutim, ako se izuzmu Italija i Poljska, drugdje u Europi osjeća se ozbiljan nedostatak formacijskih bratstava, teško je naći stručne odgojitelje; kandidati često ostaju bez stvarnog praćenja i bez mogućnosti nužne zajedničke priprave. Je li doista moguće nastaviti na ovaj način koji tako silno odudara od kriterija naznačenih u Ratiju i o kojima se Red jednoglasno izjasnio? Može li generalni ministar, iskreno govoreći, dopustiti da odstupamo od formacije kakvu iziskuje naš identitet? Potrebno je udružiti snage koje još imamo, pronalazeći način da se prevlada, za veće dobro koje težimo postići, razloge koji sprečavaju stvarnu suradnju na polju formacije. U tome je od presudne važnosti ‘obraćenje’ na bratstvo služiteljâ[4].

Dok razmišljamo o tome kako se bolje organizirati u budućnosti, već možemo iskoristiti neke dobre prilike: vjerojatno potaknuto dvama bratstvima sv. Lovre u Clermont-Ferrandu i Lurdu, zahvaljujući Gospodinu, u Francuskoj je došlo do malog buđenja zvanja i sada imamo lijep broj onih koji su prošli novicijat. Zašto ne iskoristiti tu priliku da se osnuje međunarodno bratstvo prikladno za praćenje ove skupine i ostalih nekoliko kandidata koji su raštrkani po ostalim provincijama? Bit će nekih problema zbog jezika ili oko probijanja neke druge ‘barijere’ koju smo podigli, ali iskustvo nam govori da su to teškoće koje se, u potpunosti i s određenom lakoćom, može prevladati. U neposrednoj će budućnosti također trebati pripremiti zajednički novicijat, koji može započeti već sljedeće godine.

Kao što se lako može naslutiti, upravo je hitno uhvatiti se s tim u koštac bez straha, bez zatvaranja, sa spremnošću da zajedno tražimo ono što je najbolje za budućnost Reda, definitivno otvarajući pogled prema širem horizontu.

4.3. Bratstva svetog Lovre

Iz naših okruga generalnom je ministru stiglo više zahtjeva za osnivanjem drugih bratstava sv. Lovre. To je obećavajuća perspektiva za Red u Europi. Upravo zato, nakon što je proteklo više godina od kad su ta bratstva pokrenuta, sada je povoljan trenutak za procjenu prijeđenog puta. Želimo učiti iz proživljenog iskustva kako bismo još više valorizirali njegove pozitivne aspekte i dali prikladan odgovor na kritične točke koje su izašle na vidjelo. Bit će potrebno bolje se fokusirati, primjerice, na odgovornost ministra koji prima braću; zatim na to koju će vrstu uključivanja u mjesni okrug morati imati braća koja su njegov dio i kako u njemu moraju sudjelovati braća okruga koji ih prima; koje je najkraće vrijeme boravka; kako zajamčiti kontinuitet također s promjenama ministara… i razne druge aspekte.

U tu svrhu već je organiziran posjet za upoznavanje, razmjenu i razmišljanje svim trenutnim bratstvima sv. Lovre od strane nekih ureda Generalne kurije. Nažalost, pandemija je opet sve zaustavila. Ali to nas neće moći zaustaviti jer će biti upravo korisno i potrebno prikupiti doprinos sviju.

Konačno, bratstva svetog Lovre, zbog svog međunarodnog sastava, imaju i misijsku dimenziju, koju karakterizira svjedočenje bratskog života u društvu u kojem vladaju sve veće podjele. Tu specifičnu dimenziju treba produbiti, također s obzirom na sljedeće PVR.

4.4. Međunarodna bratska suradnja[5]

Na Generalnom kapitulu održanom 2012. već su odobrene ad experimentum neke smjernice za suradnju osoblja. Te je smjernice trebao potvrditi sljedeći Kapitul, ali se to nije dogodilo. Sada, nakon brojnih iskustava uključivanja braće iz Azije i Afrike u američki i europski svijet, imamo mnogo elemenata da možemo s većom osnovanošću vrednovati stečena i iskustva koja su u tijeku kako bismo prepoznali njihove dobre aspekte i ispravili pogreške ili teškoće koje su se javile. Cilj je te suradnje učiniti čvršćima i plodonosnijima, s urednijom raspodjelom i s posebnim osvrtom na dimenziju misionarstva (onih koji šalju i onih koji primaju), svjedočenja naše karizme i djelotvornosti u svijetu mladih i zvanja. Na polju suradnje osoblja Red se može podičiti mnogim resursima; želimo učiniti više i bolje.

Vjerujemo da će nam uska veza koja ujedinjuje suradnju s misijskom dimenzijom omogućiti produbljivanje ove potonje u pogledu sljedećeg PVR-a, ali i jačeg njezina sazrijevanja u svim okruzima koji se danas pojavljuju.

5. ZAKLJUČAK

Draga braćo, kao što vidite ne nedostaje poticaja za hod i predočavanje budućnosti i nade. Iskoristimo to svi, ‘sanjajmo’ pomalo s energijom i vještinama koje nam je Gospodin dao! Sa slijedećim uvjerenjem, koje crpim iz razmišljanja koje će nam biti predloženo krajem ovog mjeseca, tijekom sastanka (na daljinu) Unije viših poglavara: “Možemo se osoviti na svoje noge i biti jači kad se držimo za ruke s drugima. To vrijedi i za pojedince i za zajednice”.

No, prije svega Evanđelje – koje je Očev san koji je postao stvarnost u Isusovoj osobi –potiče nas na jedinstvo, podsjećajući nas da samo kad smo zajedno naš život postaje put pun smisla i horizont nade, jer “nitko ne sazrijeva i ne postiže vlastitu puninu odvajanjem od drugih[6]. Zajedno, kao braća i vođeni Isusom, strah više ne može dominirati našim životom i našim planovima. Njegova je riječ uvijek istinita: “Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa” (Iv 15, 5). Na njegovu riječ, s pouzdanjem, bacimo mreže! (usp. Iv 21, 5).

Koristim ovu priliku da vas sve pozdravim: želim vam zaista dobar zajednički hod među nama i s Gospodinom koji nas dolazi pohoditi!

Rim, 22. studenoga 2020., Svetkovina Krista Kralja

Fr. Roberto Genuin, Generalni ministar OFMCap


[1] Usp. Zahvaljujmo Gospodinu, br. 17 sl.

[2] Usp. Zahvaljujmo Gospodinu, br. 6 i brojevi koji slijede.

[3] Usp. Zahvaljujmo Gospodinu, br. 20 sl.

[4] Usp. Zahvaljujmo Gospodinu, brr. 30 i 31.

[5] Zahvaljujmo Gospodinu, 24 sl.

[6] Fratelli tutti, br. 95.

Napišite komentar