Preminuo istaknuti hrvatski kapucin fra Bonaventura Zvonimir Šagi

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Share on print

BONO ZVONIMIR ŠAGI, sin  Stjepana Šagi i Ane r. Bunić, rođen je 11. prosinca 1932. godine u Brodarovcu, župa i općina Maruševec, Varaždinska županija. Osnovnu školu pohađao u Druškovcu 1940-1944. (1943. treći razred u Maruševcu, jer je škola u Druškovcu bila zbog ratnih okolnosti zatvorena).  Gimnaziju u Varaždinu: prvi razred 1944/5 u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, a kad je ta klasična gimnazija ukinuta, drugi razred 1945/6 na Realnoj gimnaziji u Varaždinu, a ostale razrede od 1946 -1952. u Zagrebu na Nadbiskupskoj Klasičnoj gimnaziji. U kapucinski red stupio 17. rujna 1950. u Varaždinu, doživotne redovničke zavjete položio u Zagrebu 4. listopada 1955. za svećenika zaređen 2. studenoga 1958. u Varaždinu, a svoju mladu misu imao je 9. XI. 1958. u Maruševcu.

Diplomirao je teologiju 1959. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.

Svećeničku službu započeo je kao vjeroučitelj u župi sv. Mihaela u Zagreb/Dubravi 1958-1961. Nakon što je ukinut vjeronauk u školi prvi je u Zagrebu organizirao redovni tjedni vjeronauk u župi za srednjoškolce i studente.

U ožujku 1961. poslan je u Varaždin po želji Nadbiskupa Franje Šepera da pripremi osnivanje župa sv. Vida u Varaždinu i sv. Mihaela u Sračincu. Župe su osnovane 8. listopada 1961. Od te godine do danas (2008.) vrši službu župnika župe sv. Vida u Varaždinu uz suradnju ostale braće svećenika varaždinskog Kapucinskog samostana, uz to je još od 1965. – 1971. upravljao i župom Sračinec. Službu župnika župe sv. Vida obavljao je do svoje 75. godine kada je prema propisima crkvenog prava dao ostavku na tu dužnost u srpnju 2008. godine. U više mandata bio i gvardijan Kapucinskog samostana u Varaždinu.

U pet trogodišnjih mandata bio je biran za provincijala Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića (1973-1982 i 1988-1992) i u jednom mandatu (1976-1979) predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara (svih provincijala) u tadašnjoj Jugoslaviji (KVRPJ). Aktivno je sudjelovao na četiri generalna kapitula Reda u Rimu i svojim doprinosom sudjelovao u pokoncilskoj obnovi redovničkih pravila i kanonskih propisa glede redovnika.

Bavi se pretežito pastoralnom (kontekstualno-praktičnom) teologijom, suvremenom kršćanskom duhovnošću, praktičnom problematikom redovništva i Socijalnim naukom Crkve. S tog je područja napisao više knjiga i više stotina, što stručnih i znanstvenih, što publicističkih članaka, odnosno eseja. Do sada ima 17 objavljenih knjiga.

Od 1988/9. do 2001/2. vanjski predavač na Institutu za kršćansku duhovnost pri KBF-u u Zagrebu.

Od 1984-2005. godine stalni je kolumnist u katoličkoj obiteljskoj reviji Kršćanske sadašnjosti KANA (kolumna U sadašnjem trenutku), Od 1987-1992. glavni i odgovorni urednik AKSA-e (Aktualnosti Kršćanske sadašnjosti), a od 1993.-2002.  godine glavni urednik revije za propovjednike Služba Riječi, koju izdaje također Kršćanska sadašnjost. U toj je reviji napisao devet godišta homilija za sve nedjelje i blagdane u godini. Objavljuje članke u raznim časopisima: Svesci, Bogoslovska smotra i dr., te sudjeluje na teološkim i drugim simpozijima, javnim tribinama itd.

Za svoj rad dobio je mnoga priznanja i nagrade: od Hrvatskog Novinarskog Društva dobio je nagradu „Marija Jurić Zagorka“ za kolumnu 1996. godine. Dobitnik je Plakete Grada Varaždina 1996. godine. Dobitnik je nagrade varaždinske županije za životno djelo godine 2002, a godine 2008. proglašen je počasnim počasnim građaninom općine Maruševec. 30. VI. 2014. Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović dodijelio mu je odlikovanje „Red Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića“. 25. X. 20014. Visoko evanđeosko teološko učilište u Osijeku dodijelilo mu je Ekumensku povelju.

Umro je u varaždinskoj bolnici u ponedjeljak 16. XI 2020. u 21:42.

Napišite komentar