TOPUSKO
Sisački biskup Vlado Košić predvodio 11. veljače, u kapeli Gospe Lurdske u Lječilištu „Topusko“ misno slavlje povodom 28. Svjetskog dana bolesnika i blagdana Gospe Lurdske. U koncelebraciji bili su povjerenik za pastoral bolesnih i starijih vlč. Saša Jozić i domaći župnik fra Goran Rukavina OFMCap.
Na početku biskupa su pozdravili župnik Rukavina i ravnatelj Lječilišta Topusko i Top termi dr. Domagoj Mosler koji je istaknuo kako se tim zajedničkim okupljanjem, a osobito kroz svetu misu, jasno ukazuje na duhovnu dimenziju bolesti bez koje nema ozdravljenja.
U homiliji je biskup podsjetio kako je papa Franjo za ovogodišnji Svjetski dan bolesnika uzeo geslo iz Evanđelja po Mateju „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“ svjestan kako smo svi mi u naših životima često umorni i opterećeni, ne samo bolestima nego i svakodnevnim brigama i teretima.
„Jučer smo slavili blagdan bl. Alojzija Stepinca, našeg blaženika velikog svjetla i nade. Upravo nam on može biti velika pomoć i oslonac u životu jer je noseći teški križ i patnju zaslužio i veliku utjehu te je postao simbol našeg patničkog naroda koji je i danas opterećen raznim lažima koji mu drugi pokušavaju nametnuti“, rekao je biskup dodavši kako i nakon 60 godina od njegove smrti još uvijek ga se želi prikazati kao krivca, a naš narod kao zločinački.
„Mi taj teret želimo povjeriti Isusu. On je taj koji nam daje utjehu i koji nam daje odmora i jedini nam može dati svjetlo istine kada se valjaju laži, nepravedno optužuju ljudi i kada se nevini progone“, istaknuo je.
Biskup je poručio i kako je Dan bolesnika prilika da se svake godine moli za bolesne, ali i za njihove bližnje koji često trpe i nose veliki križ te da se zahvali bolničkom osoblju na svemu što svakodnevno rade za potrebite. U nastavku govoreći o pročitanoj Božjoj Riječi i čitanju iz Knjige proroka Izaije biskup je ustvrdio kako nam ono donosi teologiju nježnosti.
„Tu nam je doista prikazano nešto o čemu se možda toliko i ne govori, a to je slika Boga kao majke: ‘Svi koji ste nad njim tugovali, dođite da se nadojite i nasitite na dojkama utjehe njegove, da se nasišete i nasladite na grudima krepčine njegove…’ Možda nas nisu tako učili i možda u našim glavama mi imao sliku Boga kao strogog, pravednog i brižnog oca, ali Bog je doista i nježan kao majka. Ova slika povezana je i s Božjim milosrđem pa je tako prije tri godine papa Franjo i proglasio Godinu Božjeg milosrđa, a kako bi nas sve senzibilizirao da je Bog zagrljaj, nježnost i milosrđe te da nije toliko strog koliko je pun ljubavi i praštanja prema nama. Taj isti Izaija kaže na drugom mjestu još jednu znakovitu rečenicu: ‘Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću’. Ovo nam govori kako u svakakvim teškim situacijama u našim životima Bog nas nikada ostaviti neće. Tu spoznaju trebali bismo, posebno danas kada slavimo Dan bolesnika, uzeti k srcu i Boga gledati kao nježnog oca koji je dobar kao majka. Kao ona blaga i zabrinuta majka koja se brine za svoje dijete, koja djetetu ako i pogriješi oprašta, koja nas uvijek uzima u ruke i ne želi nas nikad ostaviti same“, zaključio je na kraju biskup. Na kraju slavlja obratio se prisutnima i povjerenik vlč. Jozić zahvalivši svima na sudjelovanju i pomaganju bolesnih i potrebitih.
OSIJEK
U zajedništvu s 15-ak svećenika i redovnika mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, predslavio je podnevno euharistijsko slavlje koje se u Osijeku na blagdan Gospe Lurdske 11. veljače i Svjetski dan bolesnika tradicionalno održava u kapucinskoj crkvi sv. Jakova.
U dobrodošlici sabranima gvardijan fra Anto Pervan pozdravio je predslavitelja biskupa Ćurića kazavši kako će on prvi put u svojoj pastirskoj službi predvoditi slavlje i propovijedati u kapucinskoj crkvi na blagdan Gospe Lurdske.
Naime, vjerni puk s radošću je godinama na blagdan Gospe Lurdske dočekivao kod kapucina mons. Marina Srakića, nadbiskupa đakovačko-osječkog u miru, a sada je u svetkovanju s njim duhovno u molitvi i mislima povezan. Povezanost u zajedništvu Crkve posvjedočio je uvodno i biskup Ivan Ćurić kazavši kako se u franjevačkim središtima, svim svetištima i prošteništima Gospe Lurdske događa pobožnost prema Djevici Mariji s ljubavlju i radošću zato što smo svi povezani i dio smo cjeline žive Crkve.
Na početku misne homilije mons. Ćurić je nazočne poveo do iskustva lurdskih ukazanja iz 1858., navodeći riječi pisanoga svjedočanstva vidjelice sv. Bernardice, istaknuvši: „I to osobno iskustvo susreta s Marijom sv. Bernardice tako nas snažno nadahnjuje svojom neposrednošću, izvanrednošću i rječitošću te nas potiče da uvijek gradimo ono iskustvo vjere koje je zasađeno na biblijskim temeljima jer je to ono iskustvo koje predstavlja osnovni izvor vjere svakoga kršćanina.“
Naglasio je kako je u tom iskustvu vjere, još od starozavjetnoga vremena, u središtu vjere i pobožnosti izabranoga naroda Izraela prije svega spomen divnih Božjih djela i njegova vjernost obećanjima.
„I današnja Božja riječ osvjetljuje našu pobožnost jer nam predstavlja Mariju ucijepljenu u veliko djelo Božjega spasenja koje nije prestalo, nego se i nadalje nastavlja, ‘za nas i za sve ljude.’ Uvijek nam je poticajno kada nas na putu vjere usmjerava i utvrđuje upravo marijansko otajstvo vjere. A sinovi sv. Franje, od samih svojih početka, su upravo na tom otajstvu znali hraniti vjeru kršćanske zajednice. I kad se u kršćanskoj povijesti razvijao nauk o otajstvu Bezgrješnog Začeća, koji snažno odjekuje u lurdskim ukazanjima, upravo su franjevci znali najsnažnije isticati to otajstvo“, istaknuo je biskup.
U središnjem dijelu propovijedi razmatrao je glavne naglaske evanđeoskog odlomka o svadbi u Kani Galilejskoj te je izdvojio Marijin primjer koji nas vodi do otkrivanja Isusove prisutnosti i usmjerava prema njemu, ističući kako nas „Marijina škola“ u Kani potiče „da razvijamo vjeru kao pravu, životnu sposobnost pouzdati se u Kristovu riječ, i onda kad za pouzdanje, gledano samo ljudski, više ne znamo pronaći uporište.“
Sljedeće na što nas Marijin primjer potiče, ukazao je mons. Ćurić, je otvorenost i sudjelovanje u životima drugih ljudi i osjetljivost za njihove potrebe tako da izgrađujemo pažljivost prema potrebama drugih, a ne živjeti usredotočen na samoga sebe nego na druge.
„Tu poruku nosi i današnji 28. Svjetski dan bolesnika, koji naš pogled usmjerava prema iskustvu bolesti, propitujući o našem suvremenom mentalitetu, o osjetljivosti i solidarnosti današnjega čovjeka prema bolesnicima“, rekao je biskup osvrćući se na poruku pape Franje uz ovogodišnji Svjetski dan bolesnika, naslovljenu Isusovim pozivom: ‘Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti’ (Mt 11, 28).
Biskup Ćurić homiliju je završio riječima molitve koju je u jednom od svojih pohoda Lurdu izgovorio papa sv. Ivan Pavao II., podsjećajući da je ova 2020. ujedno i godina 100. obljetnice svečeva rođenja: „Ti vodi svoju djecu na hodočašće vjere, da budu sve poslušniji i vjerniji Božjoj riječi. Ti prati svakog kršćanina na putu obraćenja i svetosti, u borbi protiv grijeha i u traženju prave ljepote, koja je otisak i odraz božanske Ljepote. Ti podari mir i spasenje svim narodima. Vječni Otac, koji je želio da budeš bezgrješna Majka Otkupiteljeva, neka i u našem vremenu obnovi, tvojim posredovanjem, čudesna djela svoje milosrdne ljubavi“, nad slabima i bolesnima, nad snažnima i zdravima, nad svim ljudima.“
Uoči završnoga blagoslova predslavitelj je podsjetio kako je zdravlje prolazno te nam pred očima i u srcu valja imati dostojanstvo osobe u bolesničkoj postelji i tako ćemo biti i ostati u Božjoj blizini.
Podnevnoj euharistiji prethodila je dvosatna pobožnost tijekom koje su vjernici i redovnice, uz predmoljenje „trećoredaca“ i ministranata, molili sva otajstva svete krunice i litanije Blažene Djevice Marije. Svečano misno slavlje pjesmom je uveličao zbor uz orguljsku pratnju s. Kleofine Lacković, redovnice Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice. Blagdanski svečano bilo je i na jutarnjoj i večernjoj misi, a mnogobrojni vjernici osječkih župa, posebice stariji i bolesni, tijekom dana su se u osobnoj molitvi zadržavali ispred pokrajnjeg oltara sa Gospinim kipom i kipom bl. Alojzija Stepinca.
ZAGREB
Don Mihovil Kurkut predvodio je u utorak 11. veljače misno slavlje u povodu proslave Gospe Lurdske i Svjetskog dana bolesnika u kapucinskom samostanu i župi Sv. Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Gornjoj Dubravi.
Don Mihovil istaknuo je u homiliji kako u današnje vrijeme čovjek zaboravlja da je sve što on jest, sve što ima i sve od čega živi dar Božji, pa ljudi nose mnoge brige, planove i strahove kao da stvari ovise o čovječjem planu. „Imamo planove, želje, očekivanja i čežnje, no u životu obično ne ide kako smo mi zamislili. Ali ako se pustiš Bogu i imaš povjerenje u njegovu ljubav ispadne i bolje od planiranog“, rekao je don Mihovil naglasivši da je Bog drukčiji od čovjeka.
„Uvijek u Svetom pismu, odnosno Starom zavjetu, Bog naglašava da je drukčiji. Da nije kao mi. Ja kažem: Bogu hvala. Jer da je Bog kao mi, ne bi nas bilo. Da Bog nama daje po našim zaslugama i po onome što smo mi učinili, ne znam gdje bismo bili. Bog je zaista drugačiji“, naveo je don Mihovil potaknuvši vjernike da osim novčanog milodara prinesu oltaru i svoje brige, svoj duhovni milodar. „Došli smo danas slaviti Gospodina, a svatko od nas donio je nešto u svome srcu (…) Trebali bismo učiniti duhovni milodar i svatko od nas na oltar donijeti nešto. Ti si došla sa svojim brigama, ti si došao sa svojim radostima, ti s planovima, nosiš možda dijete svoje u srcu, bolest ili situaciju. Sve to ćemo predati Gospodinu. Sve to ćemo staviti na ovaj oltar kako bi On to preokrenuo i promijenio“, rekao je.
Podsjetivši na Kristove riječi farizejima koje proglašava licemjerima, don Mihovil upozorio je na slične opasnosti i teškoće s kojima se današnji kršćani susreću.
„Kako je velika napast i nas kršćana danas da se držimo forme, da izgledamo pred drugima. Svi se znamo lijepo obući i pristojno govoriti. U današnjem društvu važno je biti viđen, imati puno lajkova i biti VIP osoba. Evo i ja sam viđen, na televiziji sam. Čini li me to boljom osobom? Nikako. Koliko se ja trudim biti dobar svećenik, koliko se ti trudiš biti dobar čovjek, brat, sin, otac? Koliko se trudiš raditi na sebi? Koliko si spreman staviti pod upitnik neke svoje sigurnosti? Ili se sakrivam iza onoga što će ljudi reći? Ili se sakrivam iza toga što svake nedjelje idem na misu, pa smatram da sam zbog toga dobar čovjek? Dobar sam jer sam na misi svake nedjelje, a možda neću oprostiti bratu svome ili mi se pak gadi dati ruku susjedu svome. Koliko često smo spremni našu vjeru i vrijednosti povezati u neke vanjštine? Ne kažem da vanjština ne valja, ali ne mogu se boriti da bih branio neki običaj ili naviku zbog toga što će drugi reći, a da tu srca nema. Isus nema lijepe riječi za takve“, rekao je don Mihovil istaknuvši da Isus nije birao za svoje apostole ni savršene, ni učene, ni bezgrešne te da nikada nije tražio one koji su na vrhu, već one posljednje, ranjene, nesavršene i potrebite.
„Koga mi kao Crkva danas tražimo? Jesmo li vjerodostojni učenici Kristovi ili se i mi pokušavamo pokazati? Pokušavamo li prodati priču? Volimo li se srozati i biti blizu vlasti, pa da dobijemo neku korist? Isus je uvijek dolazio prema onima koji nisu sami sebi mogli pomoći. U evanđelju govori: Nisam došao zdravima. Ne zanima me onaj koji je zdrav, došao sam bolesnima, došao sam grešnima, slabima, izgubljenima i potučenima. Došao sam izdajicama, ali ne mi smo previše fini. Ne bih dozvolio da mi netko kaže da sam izdajica. A jesam kada izdajem ljubav, kada nisam brat, kada mislim više na sebe nego na drugoga, kada mi je draga čast, kada se hranim glupošću. Što sam tada nego izdajica. Izdajem svoga Gospodina još jednom. Braćo, prestanimo glumiti nekoga drugog“, naveo je don Mihovil potaknuvši vjernike na susret s Božjom ljubavi. „Jesam li spreman jesti od njega? Primati njega i činiti to njemu na spomen? Ako je to samo obredno, neće se dogoditi ništa jer On jest tu i On se daje, ali nema mene“, rekao je podsjetio da vjernici čine Tijelo Crkve: „Tijelo Kristovo nije samo sakrament koji se događa na oltaru, nego kada se pričestimo i slavimo Boga, mi smo Tijelo. Sv. Augustin kaže da smo mi totalni Krist. Jednom nahranjene, jednom izliječene, jednom ispunjene, Crkva nas šalje da idemo (…) Idite misa je vani, poslanje je vani.“
Don Mihovil je istaknuo da Bog ne može pomoći onome tko pomoć zapravo ne želi te da čovjek sam mora izabrati Boga, a duhovni pomak se ne događa sve dok ga čovjek ne poželi istinski. „Kada se milost i sloboda dotaknu događa se čudo. U trenutku kada se susretnu ljudska sloboda i Božja ljubav događa se čudo.“
Osvrnuvši se na svetkovinu Gospe Lurdske, don Mihovil je naglasio da se nije slučajno Gospa ukazala malenoj djevojčici na njenom dijalektu. „Kako Gospa zna najbliže riječi koje su najbliže našem srcu“, naveo je te zaključio homiliju riječima: „Neka nam Gospodin pomogne da budemo sijači ljubavi i milosrđa. Neka zacijeli naše rane i naše slabosti. Neka nas opere, podigne, nahrani i ispuni nam život svojim duhom i svojom ljubavlju.“
RIJEKA
U povodu obilježavanja 28. svjetskog dana bolesnika i blagdana Gospe Lurdske riječki nadbiskup Ivan Devčić predvodio je u utorak 11. veljače u kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske u Rijeci svečano euharistijsko slavlje za bolesnike, starije, nemoćne, medicinsko osoblje, zdravstvene ustanove, škole i sve vjernike.
U zajedništvu sa svećenicima Riječke nadbiskupije pod misom je bolesnicima podijelio sakrament bolesničkog pomazanja. Okupljene je na početku pozdravio župnik fra Eugen Pavlek potaknuvši vjernike na molitvu za milost cjelokupnog zdravlja, ne samo osoba, nego i društva. Zahvalio je Organizacijskom odboru programa Svjetskoga dana bolesnika s predsjednicom dr. Asjom Valković Mikom.
U propovijedi nadbiskup je podsjetio na tri poruke koje je Gospa uputila mladoj Bernardici u Lurdu. U kontekstu današnjeg vremena, one su i dalje aktualne i upućene su i nama. Prva poruka je poziv grešnicima na obraćenje. Bez obraćenja nema spasenja, a obraćenja nema bez priznanja grijeha i pokajanja, rekao je mons. Devčić. Druga poruka jest poziv na molitvu, osobito molitvu krunice koja je sažetak Evanđelja. Promišljajući i moleći krunicu, razmišljamo o onome što je Gospodin za nas učinio. Prihvatimo i s velikom ljubavlju molimo svetu krunicu, pozvao je riječki nadbiskup.
Kao treću poruku Gospa nas je preko Bernardice pozvala na izvor žive vode – obraćenje. Mladoj Bernardici rekla je da se napije s izvora koji joj je otkrila. Slika je to suvremenog čovjeka u poteškoćama koji ljudskim silama pokušava pronaći smisao i rješenje za svoje problem, ali bez uspjeha. Gospa je Bernardici pomogla pronaći izvor, a to isto čini i danas. Dopustimo joj da nam pokaže izvor žive vode, a koji je sam Gospodin Isus Krist. Po uzoru kako je to činila Bernardica, slušajmo što nam Gospa poručuje i otkrit ćemo izvor života, poručio je nadbiskup Devčić.
VARAŽDIN
Gospa Lurdska i Svjetski dan bolesnika posebno svečano se slavi kod varaždinskih kapucina. Središnje euharistijsko slavlje u utorak 11. veljače predvodio je hvarski biskup i generalni tajnik HBK Petar Palić.
Uz njega je koncelebrirao provincijal hrvatskih kapucina fra Jure Šarčević, generalni vikar Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić, fra Ivan Matić, koji je uoči ove proslave predvodio i trodnevnu duhovnu pripravu te još 20-ak svećenika iz varaždinskih i okolnih župa.
Na početku misnog slavlja sve okupljene je pozdravio župnik fra Mirko Kemiveš, zahvalivši svima koji su pristigli na slavlje Gospe Lurdske i Dan bolesnika. Podsjetio je kako je ovih dana kapucin sv. Leopold Bogdan Mandić proglašen zaštitnikom oboljelih od tumora u Italiji te izrazio nadu da će se dopuštenje s talijanskog područja protegnuti i na područje Republike Hrvatske, za što je potrebno dopuštenje Hrvatske biskupske konferencije, te vjeru da će u tome pomoći i mons. Palić.
U uvodnom dijelu mise biskup Palić podsjetio je kako se blagdan Gospe Lurdske povezuje uz Dan bolesnika, a kad se spomene Lurd pomisli se na čudo. No čudo je i što se Isus daje u euharistiji, rekao je te potaknuo okupljene da mole za dar vjere kako bi i to čudo uvijek prepoznali.
U homiliji biskup Palić uvodno je spomenuo nekoliko razloga slavlja. Prvi je 28. svjetski dan bolesnika uz koji je papa Franjo napisao i svoju poruku, a koju temelji na Isusovim riječima: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“. „Došli smo danas ovdje moliti za sve one koji su opterećeni i izmoreni tjelesnim bolestima, ali i zahvaliti i moliti za liječnike i medicinsko osoblje koji se trude umanjiti tjelesnu patnju i bol. Naše molitve za bolesnike možda neće otkloniti tjelesnu patnju i bol, ali će joj dati smisao koji kao vjernici otkrivamo u Isusovom križu i patnji“, naglasio je biskup Palić.
Drugi razlog okupljanja je blagdan Gospe Lurdske koji nije slučajno izabran da bude i Svjetski dan bolesnika jer „netko je nazvao Lurd mjestom susreta neba i zemlje“. „Ali je Lurd i mjesto gdje su se dogodila mnoga čudesa. Neka od njih je Crkva priznala nadnaravnim, ali ta činjenica nam samo treba osvijetliti mjesto čuda u vjerničkom životu. Isus je činio čuda te je kao preduvjet za čudo tražio vjeru. S druge strane činio je čuda i kako bi one koji su ga slijedili priveo vjeri i u njima probudio vjeru. Isus od nas traži vjeru, čvrstu i ukorijenjenu za koju neće biti relevantna čudesa koja ćemo doživjeti i o kojima ćemo čuti. Čuda nam samo mogu pomoći da bolje živimo svoju vjeru“, rekao je mons. Palić.
Nadalje je biskup govorio o lurdskim ukazanjima koja pripadaju privatnim objavama. „Objava znači spoznati nešto što je bilo obavijeno velom tajne. U kršćanstvu to nešto, odnosno netko, ima Ime, to je Bog. U kršćanstvu objavu razlikujemo na privatnu i na javnu ili službenu objavu. Ta javna objava je Božje samopriopćavanje ljudima konkretnim riječima i djelima, a vrhunac objave za nas kršćane je Isus Krist u kojemu je Bog postao čovjekom. Isus je Bog i čovjek. I upravo u Isusu Kristu, u apsolutnome i jedinome Spasitelju, Bog nam se potpuno objavio i pokazao nam svoj spasenjski plan ljubavi prema nama i prema svakom čovjeku. Zato Katolička Crkva vjeruje da je javna, službena objava, koja se nalazi u Svetom pismu i tradiciji Crkve završena smrću posljednjeg apostola“, objasnio je biskup.
Nadalje je biskup Palić podsjetio na lik svete Bernardice kojoj se u Lurdu ukazala Marija. Kod ukazanja je imala 14 godina, kasnije je stupila u samostan, a umrla je u 35-toj godini života. Zanimljivost je i kako je Bernardica bila bolesna, ali nije ozdravila. I sam je pitala Gospu kada će ona ozdraviti, a Marijin odgovor je bio „na ovoj zemlji ne, ali ti obećajem nešto bolje i sretnije“. Podsjetio je biskup kako se Marija u Lurdu ukazala ukupno 18 puta, prvi put 11. veljače 1858. godine, a posljednji put na blagdan Gospe Karmelske 16. srpnja te godine.
„Ukazanja, viđenja dolaze od Boga… Tamo gdje se ukazanje poklapa s Božjom porukom koju poznajemo iz Svetoga pisma i iz učenja Crkve, tu smijemo imati pouzdanja… Ukazanja ne mogu zamijeniti Sveto pismo i sakramente. Ukazanja nam mogu dati poticaj i snagu da danas možemo živjeti ono što je naša vjera, a to je dopustiti da nas obnovi Božja ljubav, slaviti sakramente s novom radošću i slušati poruku Svetoga pisma otvorena srca“, poručio je vjernicima biskup Palić.
Pozivajući se na navješteno evanđelje, mons. Palić podsjetio je kako je u događaju navještenja Marija svojim „da“ Bogu postala majka Sina Božjega, ali i majka svakog vjernika. Marija je postala prva vjernica, ali i hodočasnica u vjeri: prošla je putovima života koji su slični našima; svuda tama, zbrke, neprilike, strah, umor, iznenađenja i prije svega bezbroj pitanja: Kako će to biti kad ja muža ne poznajem, što će reći moji: Josip i drugi, kako je Herod saznao za rođenje ovoga djeteta, zašto ga želi ubiti, koliko ćemo dugo morati ostati u Egiptu, hoćemo li ikada više vidjeti sina izgubljenog u Hramu, što se to o njemu priča u Kafarnaumu i okolici, a tek što znači ta strašna nesreća: smrt na križu na Kalvariji?…Pred svim tim pitanjima Marija vjeruje i Marija ljubi.
Završno je biskup upitao o poruci blagdana i zaključio da poruka može biti i Bernardičin odgovor na pitanje suvremenika što joj je Gospođa poručila. Bernardičin odgovor i Marijna poruka bila je: pokora, pokora, pokora. U hebrejskom izvorniku riječ pokora znači obraćenje Bogu čitavim bićem. „To obraćenje Bogu čitavim bićem znači promijeniti ponašanje, prije svega poslušnost Bogu, otkriti u sebi novo povjerenje prema Njemu, a to uključuje odvraćanje od loših i protubožanskih, ljudskih slabosti i sklonosti“, poručio je biskup Palić i zaključio da „slaveći ovaj Marijin blagdan želimo moliti upravo ovu promjenu u našim srcima, za promjenu našeg načina promišljanja, djelovanja i povjerenja u Boga“.
Na kraju mise riječi zahvale svima je uputio i gvardijan kapucinskog samostana u Varaždinu fra Mijo Šarčević. Biskupu Paliću darovao je licitarsko srce sa slikom grada Varaždina u znak zahvalnosti i sjećanja na ovaj susret.
Biskup Palić zahvalio je te izrazio nadu da će okupljeni od onog što su kroz trodnevnicu i sam blagdan Gospe Lurdske o Mariji čuli, barem nešto uspjeti ponijeti u život vjere.
„Čvrsto vjerujemo da nas na tom putu vjere prati ona koja je prva bila vjernica i uzor vjere, a to je Marija. Molimo njezin zagovor i molimo Božji blagoslov da nas prate u svim danima našega života kako bismo prispjeli u vječnu radost gdje nas, vjerujemo, čeka ona, u zajedništvu sa svima svetima u svim našim patnjama i trpljenjima kako bismo i taj križ spremno i uz Božji blagoslov dalje nosili“, poručio je biskup Palić.