VARAŽDIN – Blagdan ukazanja Blažene Djevice Marije u Lurdu najveći je blagdan u kapucinskoj crkvi u Varaždinu, u kojoj se slavi već više od 120 godina. Ovogodišnju svečanu koncelebriranu misu kojom je proslavljen i Svjetski dan bolesnika predvodio je 11. veljače vrhbosanski (sarajevski) nadbiskup Vinko kardinal Puljić.
U homiliji je upozorio da premda se čini kako Gospa prilikom ukazanja u Lurdu nije rekla ništa novo, očito su ljudi zaboravili što je u životu važno i potrebno činiti, pa ih je Gospa podsjetila. „Zato bih ja danas rekao – Gospina poruka u Lurdu ‘Obratite se’ znači da Božju stavimo na prvo mjesto, da se Božje držimo, a ako se budemo Božje držali, ta Gospina poruka će se ostvariti na nama i to znači moliti Gospu”, rekao je kardinal Puljić.
Tamo gdje se Gospi moli, često se događaju istinska obraćenja. Ljudi shvate svoj grijeh, okrenu život drukčije i to je ono najljepše u čašćenju Gospe: da ljudi mijenjaju svoj život.
Kardinal je podsjetio i kako se mi, Hrvati, ponosimo s 14 stoljeća kršćanstva u našoj povijesti. „A to kršćanstvo nikako da nas upravi Božjim putem. Pogledajte koliko među nama ima svađe, mržnje, koristoljublja… tako danas često puta biva: ‘jest mi vjerujemo, al’ ti Bože na stranu da ja svojim putem idem.’ E, ne možemo tako. Ako želimo graditi današnjicu, današnju politiku, današnji život, moramo shvatiti tu Gospinu poruku ‘Obratite se, činite pokoru’. To znači krenuti Božjim putem, utkati Božje zapovijedi u obitelj, u školu, u društvo, u tvornice, u politiku, u svagdanji život i zato je prevažno da ta Gospina poruka u Lurdu i zaživi. Zato je i častimo, da postanemo svjesni te poruke. Valja se obratiti i pokoru činiti!” poručio je kardinal Puljić.
Podsjetio je i kako je sveti papa Ivan Pavao II. ovaj dan proglasio i Danom bolesnika, budući da je vidio koliko ljudi dolazi u Lurd da se tamo pomole, uzmu one čudotvorne vode, a neki su onda i ozdravili. Posebno je to danas važno, jer često puta bolesnici postaju teret i u obitelji i u društvu. U svijetu se legalizira eutanazija starih i nemoćnih. „Eto, to je danas kultura. Kultura smrti, a ne kultura života! Također, često se puta čovjek zgrozi kad čuje da liječnik savjetuje majku da to dijete pobaci, jer to dijete nije normalno. Tko je Gospodar života?
Kakav je to zakon koji ide protiv života? Zato, ako želimo čuti Gospinu poruku, valja javnost mijenjati, valja istinski shvatiti da bolest nije najgora. Jest da mi najčešće u čestitkama želimo jedni drugima samo zdravlje, al to ne znači da je bolest prokletstvo. Koliki su se ljudi kroz trpljenje i bolesti oplemenili… križ oplemenjuje. Križ čovjeka čini boljim, čestitijim, istaknuo je kardinal Puljić.
Rekao je i kako je jednom prigodom i mladima poručio da onaj tko se ne zna žrtvovati, taj se ne zna radovati. Samo onaj što se zna žrtvovati, taj zna što je radost života. Zato bolest nije prokletstvo, nego bolest ukazuje da čovjek se mijenja. „Bolest je trenutak da se nosimo sa životom, da svoj križ uzmemo i da slijedimo Isusa. I zato želim da ovaj Dan bolesnika prvo mene ohrabri, da svoj križ nosim. Drugo, da imam srca za bolesnike, a na poseban način za one koji su po zvanju poslani da pomažu bolesnicima: daj im Bože strpljivosti, ljubavi i pameti kako da pomognu bolesnicima i da to znamo cijeniti. Zato želim da u nama poraste taj posebni osjećaj za čovjekove boli, osjećaj služenja čovjeku i zato neka nam današnja svetkovina Gospina ukazanja svima pruži tu divnu utjehu. Gospa je majka, ona nas tješi, njoj se u zagovor utječemo, a kuda nas ona upućuje? Za svojim sinom. ‘Sve što vam kaže učinite.’ To je njezina poruka. To znači, prihvatiti svoj križ i nositi ga za Isusom Kristom. I zato želimo da doživimo tu utjehu. Koji puta, ako je Božja volja da ozdravimo: hvala ti Bože. Ali ako nije: daj mi strpljenja i ljubavi da taj križ hrabro nosim pun pouzdanja u Boga. Ili kako bi bl. Stepinac govorio ‘U tebe se, Gospodine, uzdam’”, naglasio je kardinal Puljić.
Tu nadu danas moramo svjedočiti i naviještati. Treba nam radosti života, istaknuo je kardinal. Upitao se gdje nam je ta kršćanska radost, pouzdanje u Boga i hrabrost života? Naglasio je da to treba prenijeti mladim pokoljenjima. Da oni shvate: s Bogom se da život graditi.
„Treba nam i politika i gospodarstvo, ali to je prolazno. Božje je trajno. Zato želimo da nas ovaj dan Gospina ukazanja ohrabri u vjeri, donese utjehu vjere i radost života. Da se ne bojimo svagdašnjice nego poput Marije veličamo Boga”, zaključio je kardinal Puljić.
Uz kardinala Puljića koncelebrirali su mnogi svećenici iz Varaždina i okolice, među kojima i provincijal hrvatskih kapucina fra Jure Šarčević, kao i generalni vikar Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić.
Na početku misnog slavlja riječi pozdrava i dobrodošlice uputio je domaćin, župnik kapucinske župe sv. Vida u Varaždinu fra Mirko Kemiveš. Na kraju euharistijskog slavlja gvardijan fra Mijo Šarčević izrekao je riječi zahvale svima prisutnima, no na poseban način, za sve riječi ohrabrenja, zahvalio je kardinalu Puljiću. Fra Mijo je rodom iz biskupije kojoj je na čelu mons. Puljić, a uime svih prisutnih kardinalu Puljiću darovao je grb grada Varaždina, u znak zahvalnosti i kao znak koji će ga podsjećati na taj susret i grad.
TOPUSKO – Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u ponedjeljak 11. veljače u kapeli Gospe Lurdske u Lječilištu Topusko, misno slavlje u povodu 27. svjetskog dana bolesnika i blagdana Gospe Lurdske.
Koncelebrirali su povjerenik za pastoral bolesnih i starijih vlč. Saša Jozić, domaći župnik i predstojnik kapucinskog samostana u Topuskom fra Goran Rukavina.
Na početku biskupa su pozdravili župnik Rukavina i ravnatelj Lječilišta Topusko i Top Termi dr. Domagoj Mosler koji je istaknuo kako se ovim zajedničkim okupljanjem, a osobito kroz misu, jednoglasno i jasno priziva u svijest duhovna dimenzija bolesti, uz sve druge koje ona ima.
Slavlju su nazočili i načelnik Općine Topusko Ivica Kuzmić, načelnik PU sisačko-moslavačke Luka Pešut te bolesnici, liječnici, medicinsko osoblje i vjernici župe Topusko.
U homiliji biskup je podsjetio kako je Svjetski dan bolesnika ustanovio sveti papa Ivan Pavao II. baš na blagdan Gospe Lurdske kako bi se po čitavom svijetu na taj dan posebno molilo za bolesnike, liječnike i medicinsko osoblje, ali i za obitelji bolesnika koje često trpe i nose veliki križ.
Govoreći o pročitanom ulomku Evanđelja po Marku, biskup je rekao kao ono govori upravo o ozdravljenju bolesnih. Isus je ulazio u gradove i sela, a odasvud su mu dolazili i donosili bolesnike ne bi li se barem dotakli skuta njegovih haljina, vjerujući da će ozdraviti. Zanimljivo je to da je Isusov dolazak donio ljudima veliku nadu, probudio ju je u mnogima koji su je već gubili. Zapravo, Isus kao Sin Božji donio im je mogućnost novoga života. Često se u susretu s bolesnicima Isus najprije zaustavio na njihovoj duši. Tako je jednome bolesniku koji je bio uzet i nije bilo mjesta za njega u kući gdje je bio Isus, pa su ga njegovi prijatelji spustili kroz krov na užetima, Isus prvo rekao: ‘opraštaju ti se grijesi’, a ne: ‘evo ustani i hodaj’. Čudili su se Židovi kako on to govori i zašto je tu važnije govoriti o duši nego o tijelu, a on im je rekao: ‘da znate da je Sin čovječji vlastan opraštati grijehe’. Tako je ozdravio i dušu i tijelo tog bolesnika. I za nas je najvažnije da u susretu s Isusom doživimo zdravlje svoje duše i nađemo mir svoga srca, da u svojoj nutrini pronađemo sigurnost da nas Bog voli i da nismo sami na ovom svijetu. Kada se to dogodi u mnogim ljudima se i tjelesno zdravlje probudi jer im se vratila radost života. Često je to najteže, ljudi venu jer su izgubili smisao i radost života, a onda se to odražava i na tjelesnom području. Molimo da tako i mi probudimo tu želju, da nam je potrebno Isusa samo dotaknuti, samo skute njegovih haljina dodirnuti. On je tu s nama, doći se nam i u pričesti, on je upravo naš Ozdravitelj i Spasitelj, poručio je biskup nakon čega se osvrnuo i na ovogodišnju poruku pape Franje za Svjetski dan bolesnika, ističući kako „ona govori da je svaki život dar i budući da smo svoj život besplatno primili, dužni smo ga besplatno darivati svojim bližnjima“.
Nakon mise u Top Termama predstavljena je monografija „Minijature u misalima biskupa Jurja od Topuskog“ dr. Milana Pelca. Knjigu su predstavili biskup Košić i autor. Monografiju su zajednički objavili Sisačka biskupija i Institut za povijest umjetnosti u Zagrebu, a donosi prikaz dva misala i jednog antifonara koji spadaju među najvrjednije, najljepše i najraskošnije knjige koju posjeduje hrvatska kultura i s kojima se ni jedna slična reprezentativna liturgijska knjiga ne može usporediti. Sami misali napisani su krajem 15. stoljeća na poticaj i uz financijsku potporu biskupa Jurja koji je bio rodom iz Steničnjaka kraj Topuskog, a bio je i opat cistercitske opatije u Topuskom, ali nisu završeni za vrijeme njegova života, te su doprinos izradi tog djela dali i kardinal Toma Bakač, te biskup Aleksandar Ignacije Mikulić.
RIJEKA – U kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske u Rijeci u ponedjeljak 11. veljače svečanim misnim slavljem proslavljen je Svjetski dan bolesnika i blagdan Gospe Lurdske. Misu je predslavio riječki nadbiskup Ivan Devčić u zajedništvu s mnogobrojnim svećenicima s kojima je pod misom vjernicima podijelio sakrament bolesničkog pomazanja.
Osvrćući se na pročitani svetopisamski tekst o povratku židovskog naroda iz babilonskog sužanjstva i obnovi Jeruzalema i Hrama (Iz 66, 10-14c), istaknuo je kako nam Bog slikovito poručuje da je mnogo važnija duhovna obnova naroda, od izvanjske. Bog i danas oslobađa, tješi i na rukama nas nosi na način kojemu je majčinska nježnost i ljubav samo slaba slika. U našem spasenju veliku ulogu ima i Marija koja je od početka javnog Isusova djelovanja uz njega. Ona je majčinskim okom uočavala potrebe onih koji su Isusa susretali, na njega ih upućivala i ujedno pozivala da im pomogne. Zbog toga je u evanđeljima predstavljena kao posrednica između nas i svoga Sina, kazao je nadbiskup.
Podsjetio je kako je upravo zahvaljujući njoj učinjeno i prvo Kristovo čudo na svadbi u Kani. Sa svojim božanskim Sinom ona dijeli naše radosti i žalosti, nade i tjeskobe. Ona je žena inicijative i imamo razloga vjerovati da Marija i u nebeskoj slavi čini isto što je činila u Kani, tj. upozorava svoga Sina na naše nevolje i potrebe te ga majčinski moli da nam pritekne u pomoć. Kršćanski narod to vjeruje i zato joj se u svim potrebama s pouzdanjem obraćamo i utječemo, kazao je.
Marijina brojna ukazanja i čudesa jedan su od načina njezina djelovanja i zauzimanja za Crkvu. Takvih zahvata je bezbroj, a mnoge je Crkva priznala. U tom smislu danas se posebno prisjećamo njezina ukazanja djevojčici Bernardici Soubiros u Lurdu. Ukazanja su praćena mnogobrojnim tjelesnim ozdravljenjima, a još više onim duhovnim. Ukazanja su počela 11. veljače 1858. godine, a završila 16. srpnja iste godine, kazao je nadbiskup dodavši kako se Gospa djevojčici ukazala 18 puta i pritom je učila kako moliti, osobito za obraćenje grešnika. „Pokušamo li odgonetnuti poruke koje se skrivaju iza riječi i znakova koje je Gospa učinila ukazujući se Bernardici, uočit ćemo da se one, u stvari, odnose na otajstva naše vjere i na življenje tih otajstava u snazi osobne vjere i kršćanske ljubavi. Na što nas izvor vjere upućuje, ako ne na krštenje koje nam je omogućila Marija rodivši Isusa, koji je izvor žive vode. Ali izvor je skriven, sve dok nam ga ona nije, na Božji poziv, otkrila i otvorila. Što znači njezin poziv da molimo za grešnike, ako ne poticaj na obraćenje koje nam Gospodin daje u sakramentu ispovijedi. Čemu služe tolika tjelesna i duhovna ozdravljenja, ako ne da nas očvrste u vjeri kako je Krist naše uskrsnuće i život i da ga stoga trebamo nasljedovati u ljubavi i brizi za našu bolesnu i siromašnu braću i sestre.”
Gospa se ukazivala s krunicom u ruci i time nas pozvala da sa zahvalnošću promatramo Isusovo otajstvo moleći tu molitvu, jer to su otajstva našeg spasenja. Učeći Bernardicu kako treba svakodnevno moliti, doziva nam u svijest važnost molitve u našem svakodnevnom životu, istaknuo je nadbiskup. Zaključujući propovijed istaknuo je da je Marija u 19. stoljeću jednako intervenirala i zauzimala se za crkvu i svakog njenog člana kao što je to činila u vrijeme Isusova života na zemlji i na počecima Crkve nakon njegova uzašašća. Također, ona to čini i danas i činit će to do kraja vremena. Ona je bila i ostala pomoćnica kršćana, a to znači brižna majka koja bdije nad Crkvom i nad svakim od nas, poručio je nadbiskup Devčić.