U duhovnom zvanju moguće je biti i časni brat

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Share on print

Možda ste koji puta vidjeli redovnike koji ne vode sv. Misu, ne ispovijedaju i propovijedaju… No, usprkos tome možda ste ih vidjeli da su sretni, veseli, susretljivi, radosni, jednostavni. No, tko su zapravo ti ljudi koji žive u samostanu, a odjeveni su u redovničku haljinu (habit)? Što rade u samostanu ako nisu svećenici?

Kada se govori o duhovnom pozivu tada se pomalo zaboravlja da je osim svećenika u nekim redovničkim zajednicama postoje i oni koji to nisu (svećenici). Za takve redovnike koristi se naziv brat pomoćnik ili jednostavno časni brat (većina naših kapucinskih svetaca i blaženika nisu svećenici, nego upravo časna braća)!

 Svi redovnici – oni koji se odlučuju za svećenike, kao i oni koji ne primaju red prezbiterata – polažu iste zavjete (tzv. privremene, ond. doživotne): siromaštva, čistoće i poslušnosti (ovi zavjeti već se polažu nakon završetka novicijata). Nakon početne formacije – tj. novicijata i polaganja prvih zavjeta – neki se odlučuju Bogu posvetiti kao časna braća, a drugi pak kao svećenici pa zato pohađaju zakonom propisani filozofsko-teološki studij.

Ovisno o karakteru (poslanju) zajednice, časna braća u njoj ili pak izvan nje, mogu vršiti niz različitih i dragocjenih službi, upravo nužnih za normalno funkcioniranje samostana, sudjelujući tako u poslanju zajednice, naviještanju Evanđelja i njegova svjedočenja u svakodnevnom životu, često u vrlo jednostavnim i neznatnim službama i poslovima. 

U našem Kapucinskom redu svećenici i časna braća jednako su vrijedni. Važno je istaknuti da između jednih (tj. svećenika) i drugih (tj. časne braće) nema bitne razlike (naravno, izuzevši one koje proizlaze iz različitosti poslanja za svećenike i časnu braću u zajednici), jer se međusobno povezuju istim redovničkim zavjetima (siromaštva, čistoće i poslušnosti), istom redovničkom karizmom i načinom života te istim nastojanjem prema ostvarenju ideala svetosti.

Više možda nego prije, područje djelovanja ove naše braće danas je veoma veliko i raznoliko: od vratara, kuhara, knjižničara, pa sve do velikih slikara, glazbenika, graditelja, misionara, akademskih profesora…. Ljestvica mogućnosti ide od skromne, neupadljive službe unutar zajednice pa sve do odgovornog sudjelovanja u vodstvu zajednice ili Provincije. 

Brat laik, odn. redovnik koji nije svećenik, nije – kako većina često misli – netko tko nije mogao završiti srednju školu ili teološki fakultet, nego je to zvanje i poslanje koje je samostojno, ond. ono ima svoj duboki evanđeosko-kršćanski smisao, značenje i identitet.

Riječ je, dakle, o zvanju koje ima svoje povlašteno i posebno mjesto u redovničkoj zajednici i poslanju Crkve. Svaki kršćanin, a na poseban način svećenik i redovnik, treba biti svjestan da je svaka služba u Crkvi – prije i iznad svega – veće i zauzetije služenje i predanje Bogu i ljudima te da je pri tome najvažnije koliko tko ljubavi unosi u svoju službu i djelovanje.

Niti svećeničko posvećenje, a niti velike škole i učenost ne čine redovnika onim što jest, već polaganje redovničkih (evanđeoskih) savjeta (siromaštva, čistoće, poslušnosti) te po njima veće predanje svega sebe Bogu i braći ljudima.

Napišite komentar

NAJAVE

Đakonsko ređenje – 29.9.2019.

Na blagdan sv. Mihaela arkanđela, 29. rujna, u zagrebačkoj prvostolnici sveti Red Đakonata primit će, po polaganju ruku kardinala Josipa Bozanića, dvojica članova naše Provincije: fra Josip Ćibarić iz Zagreba (župa sv. Mihaela ark., Dubrava) i fra Josip Stanković iz

Više o događaju »

Nedavno objavljeno

Pratite nas

Najnoviji video