Posljednji na popisu novih kardinala je otac Luis Dri (96), franjevac kapucin koji već
godinama ispovijeda u svetištu Gospe od Pompeja u Buenos Airesu. Navečer je pred
svetohraništem tražio oproštenje za mnoga podijeljena odrješenja pokornicima govoreći: „Ti
si bio taj koji mi je dao loš primjer!“
Posljednji je na listi, ali svakako nije na posljednjem mjestu u srcu Jorgea Maria Bergoglia.
Objavljujući popis novih kardinala koji će primiti purpurni biret na konzistoriju 30. rujna ove
godine, papa Franjo je zaključio izgovaranjem imena starijeg franjevca koji od umirovljenja
2007. godine živi u zvučno izoliranoj ispovjedaonici svetišta Gospe od Pompeja (Nuestra
Señora de Pompeya) u Buenos Airesu: on je fra Luis Pascual Dri, kapucin, rođen u
Federacionu, u argentinskoj pokrajini Entre Ríos, 17. travnja 1927., u obitelji u kojoj su se sva
djeca, osim jednog, posvetila Bogu u redovničkom životu.
Franjo je nekoliko puta govorio o njemu. Prvi put 6. ožujka 2014., na susretu s rimskim
župnicima. Ponovio je to nekoliko mjeseci kasnije, 11. svibnja 2014. u homiliji na misi
svećeničkih ređenja. Ponovno ga je spomenuo u knjizi-intervjuu „Božje ime je milosrđe“, a
zatim u veljači 2016. u propovijedi na misi u crkvi Sv. Petra s braćom kapucinima i ponovno
na susretu s ispovjednicima Jubileja. U veljači 2017. Papa je rimskim župnicima dao na dar
primjerak knjige „Ne bojte se opraštati“ sa životopisom o. Drija. Kad govori o ispovijedi i
primanju pokornika u ispovjedaonicu, misao pape Bergoglia uvijek hrli njemu.
„Sjećam se velikog ispovjednika, oca kapucina, koji je svoju službu vršio u Buenos Airesu.
Jednom me došao posjetiti, htio je razgovarati. Rekao mi je: 'Molim te za pomoć, pred mojom
je ispovjedaonicom uvijek puno ljudi, svakakvih ljudi, poniznih i manje poniznih, ali i mnogo
svećenika… Ja mnogo opraštam i ponekad me obuzme sumnja, sumnja da sam previše
opraštao“. Razgovarali smo o milosrđu i pitao sam ga što je činio kad ga je obuzela ta sumnja.
On mi je ovako odgovorio: „Odem u našu kapelicu, pred svetohranište i kažem Isusu:
Gospodine, oprosti mi jer sam previše opraštao. Ali ti si bio taj koji mi je dao loš primjer!”.
To nikad neću zaboraviti. Kad svećenik na taj način doživljava milosrđe nad samim sobom,
može ga dati i drugima”.
Prije sedam godina otišli smo ga potražiti u svetište posvećeno Djevici od Pompeja u Buenos
Airesu. Pred ispovjedaonicom jako malo ljudi, bilo je prilično sparno popodne. Samo jedna
ispovjedaonica otvorena, u njoj čeka fratar u kapucinskom habitu, među bijelim pločama za
zvučnu izolaciju poput onih u starom radijskom studiju. Bio je to on. Rekao nam je zašto ga
Papa tako često citira. „Sve u svemu, ja sam, ne kažem skrupulozan, nego recimo malo
zabrinut u ispovijedima. Kad je on bio kardinal ovdje u Buenos Airesu, imao sam veliko
povjerenje u njega, išao sam razgovarati s njim i jednom sam mu sve to povjerio. Rekao mi je:
'Opraštaj, opraštaj, treba opraštati'. A ja: dà, opraštam, ali onda me obuzme neki nemir i zato
poslije odem do Isusa i kažem mu da me je On naučio, da mi je On dao loš primjer, zato što je
On sve opraštao, nikad nikoga nije odbio. Očito je da su te riječi pogodile Bergoglia, urezale
su mu se u pamćenje. On zna da ja puno ispovijedam, mnoge sate, ujutro i navečer. I više puta
je savjetovao nekim svećenicima da, kad imaju neki problem, dođu razgovarati sa mnom, a ja
sam ih poslušao i sada smo veliki prijatelji, s nekima od njih koji dolaze često razgovaram, i u
duhovnom, pastoralnom smislu su jako dobro. Moram jako zahvaliti Papi na ovom povjerenju
koje mi je ukazao, jer ja to ne zaslužujem. Ja nisam čovjek, svećenik, fratar koji je studirao,
nemam doktorat, nemam ništa. Ali život me puno toga naučio, život je ostavio traga na meni,
a budući da sam rođen jako siromašan, čini mi se da uvijek moram imati riječ milosrđa,
pomoći, blizine za svakog onog koji dođe ovdje. Nitko ne smije otići s mišlju da nije shvaćen,
da je prezren ili odbačen“.
Franjevac koji svako jutro i svako poslijepodne provodi u ispovjedaonici, nastavljajući „dok
svijeće ne izgore“, nije imao poseban savjet za svoje „kolege“ ispovjednike: „Ono što Papa
govori. Ja ne mogu ništa drugo reći, zato što to osjećam, zato što to živim. Milosrđe,
razumijevanje, uložiti sav život u slušanje, kako bismo shvatili, stavili se u tuđu kožu,
razumjeli što se događa. Ne smijemo biti, počevši od mene, dužnosnici koji samo nešto rade i
to je dovoljno: 'Dà, udijelio sam mu oprost i na tome sve završava'. Sasvim suprotno. Mislim
da trebamo imati određenu blizinu, posebnu ljubaznost, zato što ponekad ima ljudi koji ne
znaju baš dobro što je ispovijed. 'Ne boj se, ne brini'. Ispovijed… jedino što je potrebno jest
želja da budemo bolji, ništa drugo. Ne trebaš razbijati glavu s kim, ni koliko puta, na ovo ili
ono. Sve te stvari su beskorisne. Čini mi se da udaljavaju čovjeka od Boga. I moram postupiti
tako da se ljudi približe Bogu, Isusu”.
Fratar koji će sada biti odjeven u purpur pokornicima je pak uvijek savjetovao: “Ne bojte se.
Uvijek im pokažem ovu sliku, ovu sliku koja predstavlja zagrljaj Oca sa izgubljenim Sinom.
Jer me pitaju: 'Ali hoće li mi Bog oprostiti?'. Bog te grli, Bog te ljubi, Bog kroči s tobom, Bog
je došao opraštati, a ne kažnjavati, došao je da bude s nama, napustio je nebo da bude s nama.
Kako onda da se bojimo! Čini mi se to gotovo apsurdom, neznanjem, pogrešnom predodžbom
o našem Bogu Ocu“.
Pater Dri podsjeća na lik patera Leopolda Mandića koji je imao isti odnos prema ljudima u
ispovjedaonici. “Dà, dà, poznajem ga jako dobro. Čitao sam njegov životopis i od njega sam
mnogo naučio – povjerio nam je argentinski fratar – učio sam i od Padra Pija: bio sam s njim
1960. I iz svega toga sam mnogo naučio. Bio sam s Padrom Piom, išao kod njega na
ispovijed, bio sam u istom samostanu 1960. Sveti Leopold i sveti Pio naučili su me toliko
toga, toliko lijepih stvari o milosrđu, ljubavi, miru, spokoju, blizini. Iako je Padre Pio bio tako
jak, tako odlučan kad je trebao slušati i opraštati, on je bio Isus”.
KARDINAL Preč. o. Luis Pascual Dri, OFMCap., ispovjednik u svetištu Gospe od Pompeja,
Buenos Aires
Rođen je u Federaciónu, pokrajina Entre Ríos (Argentina) 17. travnja 1927., u obitelji u kojoj
su se sva djeca osim jednoga posvetila Bogu u redovničkom životu. Od malih je nogu radio u
polju, brinuo se za životinje i sadio kukuruz i lucernu. Pohađao je seosku školu u tom kraju.
U kapucinsko sjemenište stupio je u siječnju 1938. sa svega 11 godina i ondje završio
osnovnu i srednju školu. Ušao je u novicijat u gradskoj četvrti Montevidea Nuevo París, u
Urugvaju. Kapucinski habit obukao je 21. veljače 1945. Godine 1949. položio je svečane
zavjete. Dana 29. ožujka 1952. zaređen je za svećenika u katedrali u Montevideu.
Bio je ravnatelj Sjemeništa San Francisco de Carrasco 1953. Godine 1955. bio je ravnatelj
Franjevačkog sjemeništa Villa Gdor, Galvez, Argentina. Godine 1959. bio je učitelj novaka u
Sjemeništu San Francisco de Carrasco.
Godine 1961. bio je na stručnom usavršavanju u Europi kao odgojitelj novaka. Godine 1962.
započeo je svoje poslanje kao odgojitelj na Colegio y Liceo Secco Illa de Uruguay. Na toj
službi ostaje do 1974. Nakon toga je bio župnik u Empalmeu i Coloniji Nicolich. Godine
1976. bio je učitelj novaka u gradu Minasu u Urugvaju. Početkom 1983. dodijeljen je Župi
San Enrique de Villa Gdor, u Galvezu. Godine 1987. imenovan je župnikom Župe Svete
Marije de la Ayuda u El Cerro de Montevideu. Početkom 2000. godine premješten je za
župnika u svetište Gospe od Pompeja (Nuestra Señora de Pompeya) u Buenos Airesu, gdje je
proveo tri godine. Zatim je imenovan župnikom u Mar del Plati. God 2007. vratio se u svetište
Nuestra Señora de Pompeya.
Danas, u dobi od 96 godina, nastavlja služiti Gospodinu iz ispovjedaonice u kojoj
svakodnevno provodi sate podjeljujući sakrament pomirenja.