Zagreb – Samostan sv. Leopolda Bogdana Mandića

U svrhu plodonosnijeg pastoralnog rada i propovijedanja otvorena je, u ulici Borska 35, koja se nalazila na području župe sv. Mihaela, 17. svibnja 1963. godine kuća s javnom kapelom u kojoj se je prva euharistija slavila 6. prosinca 1964. godine.

U travnju 1976. godine ta je kuća proglašena samostanom, a 2. svibnja iste godine, samostan i kapela su stavljeni pod nebesku zaštitu Leopolda Bogdana Mandića. U tom prostoru, samostanski i liturgijsko-pastoralni život, kao sastavnom dijelu zagrebačke Dubrave i župe sv. Mihaela, odvijao se sve do 1998. godine kada se, nakon dugogodišnjih priprema i razmišljanja, započinje s gradnjom nove crkve i samostana sv. Leopolda B. Mandića, u istoimenoj ulici na prostoru uz OŠ Dr. A. Starčevića.

Odlukom zagrebačkog nadbiskupa J. Bozanića, a na prijedlog uprave hrvatskih kapucina, u ljeto 2001. g. započelo se je sa reorganizacijom župe sv. Mihaela, koja je teritorijalno obuhvaćala cijelu zagrebačku Dubravu, te s osnivanjem novih župa [sv. Leopolda B. Mandića – Gornja Dubrava, bl. Pape Ivana XXIII. – Klaka, Kraljice Mira – Žuti Brijeg]. Župa sv. Leopolda Bogdana Mandića, osnovana je dekretom zagrebačkog nadbiskupa od 2. rujna 2001. godine.

Od jeseni 2005. ovaj je samostan, s crkvom sv. Leopolda, postao i novo sjedište provincijalne uprave kapucina u Hrvatskoj, a od svibnja 2026. godine crkva je postala i biskupijskim svetištem.