Završila je još jedna Liturgijska godina i nalazimo se u vremenu Adventa – iščekivanja. Iščekivanje je riječ koja prilično dobro opisuje i situaciju u Boliviji. Ljudi iščekuju plaću, da kiša padne, da kiša stane, a prošli mjesec iščekivali su da vide što će biti s njihovom zemljom.
Naime, na posljednjim predsjedničkim izborima, na prevaru, pobijedio je dosadašnji predsjednik Evo Morales. Ta „pobjeda“ rezultirala je prosvjedima koji su se manifestirali u obliku blokada na svim glavnim cestama po cijeloj zemlji. Tako je 21 dan Bolivija bila u općoj blokadi – nije se moglo prometovati između mjesta, a dostava živežnih namirnica i goriva bila je smanjena ili u potpunosti obustavljena. Bolivijski narod bio je ustrajan suprotstaviti se ovoj prevari i zauzeti se za sebe i budućnost Bolivije. Ta borba bila je i prilika za evangelizaciju, kako kaže Izaija 40, 1 “Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš.” . Mnoge večeri proveli smo u molitvi zajedno s narodom na mjestima barikada i Bogu hvala, one su urodile plodom. Sljedeći izbori biti će u siječnju i na njima se ne može kandidirati Evo Morales.
Paralelno s neizvjesnom političkom situacijom u Boliviji približavala se kraju i školska godina kao i naš Program pomoći u školovanju djece iz razorenih obitelji ili roditeljski zanemarene djece. Odlučili smo nagraditi djecu koja su se kroz godinu trudila i, usprkos raznim obiteljskim situacijama u kojima se nalaze, dolazila u svoje slobodne vrijeme da bi učila više i pisala svoje školske zadaće. 109 djece sa svojim učiteljicama je krajem studenog posjetilo svetište Gospe od Cotoce u Santa Cruzu da bi izrazilo zahvalnost za sve što su primili i da bi molili za svoje obitelji, ali i obitelji svih dobročinitelja. Nakon posjeta svetištu, s djecom smo posjetili i zoološki vrt koji je oduševio djecu od kojih velika većina, nikada prije toga, nije bila u velikom gradu, a kamo li u zoološkom vrtu.
U vrijeme najvećih blokada, uz pomoć Božju i nekoliko vrećica koke (koje su poslužile kao mito), do misije u Mineru uspio se probiti fra Tomo Ivanko. Bilo je lijepo imati još jednog Hrvata u ovim misijama. Iako smo zbog blokada imali smanjenu mogućnost kretanja, fra Tomo je uspio zaviriti u samo srce misija, a to je rad u onim malim filijalama do kojih vode neugledni blatnjavi putevi, a u kojima je narod najviše žedan Boga premda toga nije svjestan. Teško je napojiti onog tko ne zna da je žedan, a rad u misijama upravo je to. Dokaz da naše misije imaju ploda jesu i brojne Prve pričesti i Krizme koje smo slavili sve do kraja studenog. Sve naše vjeroučenike preporučamo u vaše molitve.
Sredinom studenog u Hrvatsku se vratila naša volonterka Matea Gazilj, završivši time svoj 8- mjesečni misijski put. Hvala Matei na svim žrtvama i svoj ljubavi koju je imala za sve ljude ovdje, posebno djecu. Kako je Matea otišla, providnošću Božjom, stigla nam je treća volonterka iz Perua, Gabriela Milagro Vivanco i uz Elianu i Martu ostala podrška našim misijama. Zajedno s volonterkama obilazimo i dalje naše filijale i radimo razne projekte. Trenutno volonterke s djecom izrađuju adventske vijence i uče ih što zapravo slavimo u otajstvu Božića, nosimo pakete s hranom najsiromašnijima, posjećujemo bolesne, provodimo besplatne medicinske kampanje za one koji si ne mogu priuštiti medicinsku skrb itd. Bogu sam zahvalan na svim dobrim ljudima koji nam svojim molitvama i donacijama omogućuju misijski rad u Mineru, velika je plaća vaša na nebesima!
Fra Ivica Vrbić