Predstavljena knjiga “Preci svetog Leopolda Bogdana Mandića”
Na sam blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića, u petak 12. svibnja 2023. u prostorija Hrvatske
matice iseljenika u Zagrebu predstavljena je knjiga „Preci svetog Leopolda Bogdana Mandića“ autora i
nakladnika prof. Željka Brguljana.
Knjiga je objavljena prošle godine o 80. obljetnici smrti sv. Leopolda Bogdana Mandića, a izdanje je
podržala Hrvatska kapucinska provincija.
Pozdravljajući okupljene u ime ravnatelja HMI prof. Mije Marića, prof. Lada Kanajet Šimić naglasila je
da i ova knjige ide u red Brguljanovih publikacija koje rasvjetljavaju identitet Hrvata Boke Kotorske.
Zavičajna historiografija u fokusu je prof. Brguljana od njegove najranije mladosti.
Knjiga „Preci svetog Leopolda Bogdana Mandića“ nastala je kao rezultat arhivskog istraživanja u kojoj
je publicist Željko Brguljan sabrao rodoslovne podatke o svečevim precima s višestoljetne fascinantne
vremenske okomice sve do kraja 17. stoljeća te ih prezentirao na znanstvenom skupu „Identitet
Hrvata Boke kotorske“ a potom, prošireno, u ovom knjižnom izdanju opremio pripadajućim
znanstvenim aparatom i preslikama rodoslovnih izvora, rekla je Kanajet Šimić.
Ravnatelj Instituta društvenih istraživanja Ivo Pilar, prof. dr. sc. Željko Holjevac se osvrnuo na sadržaj
same knjige koja govori o precima sv. Leopolda, bokeljskoga i hrvatskoga sveca Katoličke Crkve,
poznatog kapucina i karizmatičnog ispovjednika. „Nazvan je i ‘apostol ispovjedaonice’, jer je to bilo
mjesto sa kojeg je širio svoju duhovnu misao i energiju i blagost kojom je već samom svojom pojavom
odisao i koja je dio njegova identiteta, a on sam dio je identiteta Boke Kotorske, zaljeva hrvatskih
svetaca, koji se ne slučajno tako zove. Jer sv. Tripun, otok Gospe od Škrpjela, glagoljaštvo, migracije,
marijanska svetišta, jezik, književnost samo su neki od znakova kulturnog i nacionalnog identiteta
Hrvata Boke kotorske, i biseri hrvatske kulture koju treba poznavati“ rekao je Holjevac.
Nadalje je naglasio, kako se nekada ljude upućivao u čestit život po primjerima kršćanskih svetaca,
„zato su životi svetaca već više od tisuću godina omiljena tema. No, o svecima dosta znamo, ali su
nam zato njihovi preci manje poznati. U ovoj knjizi je autor posebno obradio obitelj Bogdanova oca,
Mandića, kao i obitelj njegove majke, Careviće. O svakoj toj obitelji u knjizi nalazimo posebno
poglavlje, no autor se nije zaustavio samo na tome. U ovoj knjizi postoji i znanstveno otkriće,
posebno poglavlje, koje smo znali manje, nego o njegovim roditeljima, a to je da je Bogdan potomak
jednog slavnog Peraštanina kapetana Vicka konte Bujovića iz 17. st. uglednog čovjeka u Perastu,
rekao je Holjevac.
Govoreći o obitelji Mandića, rekao je, kako je Bogdan bio najmlađe dijete u obitelji Dragice Carević i
Petra Mandića. „U toj obitelji, kao i u široj rodbini osjećalo se snažno nasljeđe vjerske pobožnosti, i
kulture, i da nije bilo tako, tko zna kakav bi bio život našega sveca. Ono što se ponese iz roditeljskog
doma, to ostaje trajno i zato je to nasljeđe imamo ključnu formativnu ulogu i u samom duhovnom
životu i njegovu opredjeljenju za duhovni poziv“. Holjevac je posebno istaknuo, kako u knjizi
iščitavamo, da je osobit duhovni utjecaj dolazio s majčine strane, to je potkrijepio redcima iz
posljednjega poglavlja naslovljenog „Nasljeđe vjerske kulture i pobožnosti – utjecaji šire obitelji na
mladog Bogdana“.
Na kraju Holjevac je još jednom istaknuo važnost knjige koja je dobro opremljena, bogata što se tiče
korištenih izvora i literature, bogata ilustracijama. Tekstovi su stručno utemeljeni, no autor ima i
književnoga smisla, da zna ispričati priču. Knjiga donosi mnoge važne spoznaje za Boku, za svečevu
obitelj, hrvatsku kulturu, hrvatsko iseljeništvo. Važna je za sve ono što sami nosimo u sebi i čemu
pripadamo, rekao je Holjevac, te čestitao autoru na istraživačkom radu, kao i na pripremi, te u
konačnici izdanju knjige u vlastitoj naknadi.
Novinarska i kroatistica dr. sc. Tanja Baran progovorila je o knjizi, ali i sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću
u kontekstu hrvatske svetosti, te na taj način posvijestila važnog Leopolda kao sveca, ali i vrijednost i
važnost knjige.
Govoreći o hrvatskim svecima i blaženicima, podsjetila je, kako imamo samo tri kanonizirana sveca:
sv. Nikolu Tavelića (1970.), sv. Leopolda Bogdana Mandića (1983.) i sv. Marka Križevčanina (1995.).
Blaženika imamo desetak, te četrdesetak otvorenih procesa za proglašenje blaženima. Kako bi se
popularizirala hrvatska svetost, u Križevcima je osnovana Udruga za promicanje znamenitih
Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“ kojoj je Baran na čelu. Udruga svake godine organizira
četverodnevnu manifestaciju „ Dani hrvatskih svetaca i blaženika“, a ovogodišnji će se održati od 25.
do 25. svibnja. Posljednji dan bit će posvećen sv. Leopoldu i stoga, što se ove godine navršava 40
godina od njegove kanonizacije.
Baran je iznijela svoje mišljenje, da je Mandić najštovaniji hrvatski svetac, što dijelom može zahvaliti i
sv. Antunu, jer mnogi koji hodočaste na Antunov grob u Padovi, pohode i onaj sv. Leopolda. U
kontekstu štovanja sv. Leopolda, naglasila je, kako je pobožnost duboko ukorijenjena u našem
narodu. Tomu svjedoči i nebrojeno mnoštvo onih koji su se došli pomoli kod njegova tijela kada je
- bilo izloženo u zagrebačkoj katedrali i u kapucinskoj crkvi u Dubravi, a potom godinu dana
kasnije u južnim dijelovima Hrvatske, kao i u rodnoj Boki kotorskoj.
Puno je knjiga napisano njemu u čast, ali ova je iznimna, jer nema puno knjiga o svecima i njihovu
rodoslovlju. I Baran je naglasila važnost majčine obitelji u Bogdanu duhovnu životu, ali je i ukazala na
činjenicu koja se također može iščitati iz ove knjige, a to je da iako je Mandić bio ekumenski
raspoložen, imao je jako izražen nacionalni identitet. U tom je kontekstu ukazala i na sv. Marka
Križevčanina koji se za studija u Rimu potpisivao kao Hrvat Križevčanin. „Pogubljen je od strane
kalvinističke vojske, a s obzirom na mnoge europske zemlje u kojima je živio i djelovao je pravi
Europljanin, te ga štujemo kao osobu koja je zaštitnik Hrvata u europskim integracijama“ podsjetila
je, te upozorila kako se malo bavimo sa hrvatskom svetošću, a upravo su nam sv. Nikola Tavelić, sv.
Leopold Bogdan Mandić i sv. Marko Križevčanin koji iako su živjeli u različitim okolnostima, su nam
neprolazni duhovni uzori.
Zahvalila je autoru što je opus knjiga o Mandiću obogatio ovom knjigom, te zaključila sa stihovima
Danijela Načinovića posvećenim sv. Leopoldu.
Obraćajući se okupljenima, autor knjige, renomirani publicist tematike Hrvata iz Boke kotorske prof.
Željko Brguljan je pojasnio, kako su mu glavni izvori prikupljanja građe bili arhivi u Herceg Novom i
Perastu. Podatke je vadio prije više do deset godina, a da zaokruži temu potaknuo ga je poziv na
znanstveni skup „Identitet Hrvata Boke kotorske“, jer „tko je bio veći Hrvat od Bogdana, koji se pod
prijetnjom izgnanstva nije htio odreći hrvatska“ naglasio je Brguljan. Nakon skupa, se odlučio i za
pripremu same knjige, te je zahvalio svima koji su mu dali potporu na tom putu.
Marija Belošević