U nedjelju Božanskog milosrđa, 19. travnja 2020., u popodnevnim satima – u bolnici Merkur u Zagrebu – iznenada je preminuo fra Nikola BAŠNEC, svećenik i franjevac kapucin.
Rođen je od otca Ivana i majke Franciske rođ. Gudlin, 4. prosinca 1943. u Goričanu (općina Čakovec), župa sv. Leonarda (biskupija Varaždinska). Nakon osnovne škole u rodnom mjestu, gimnaziju polazi u Osijeku i u Zagrebu. U Red manje braće kapucina stupio je 19. 08. 1960. u Vipavskom Križu (Slovenija). Prve redovničke zavjete položio je 20. 08. 1961., a doživotne 9. srpnja 1966. u Zagrebu. Filozofsko-teološki studij započinje u Zagrebu, a završava u Švicarskoj. Za đakona je zaređen u Zagrebu 2. veljače 1969., a za svećenika u Solothurnu (Švicarska) 3. 7. 1969.
Nakon prezbiterskog ređenja 1970. dolazi u kapucinski samostan Presvetog Trojstva u Varaždinu gdje je imenovan za kapelan u župi Sv. Vida mučenika. U isto vrijeme vrši i službu kapelana u župi Sračinec. Svoje svećeničko djelovanje zatim nastavlja u Splitu (Svetište Gospe od Pojišana) gdje je djelovao od 1973. – 1979. najprije kao župski pomoćnik, pa župskim vikarom, i na kraju župnik (1979.-1985.). U tom periodu je bio od 1980. član Nadbiskupskoj vijeća za pastoral obitelji Splitsko-makarske nadbiskupije. U jesen 1986. dolazi u Zagreb (sv. Mihael) za gvardijana i župnika. Od 1988. do 1991. djeluje u Karlobagu kao samostanski vikar i duhovni pomoćnik. Za župnika-moderatora u župi sv. Mihaela u zagrebačkoj Donjoj Dubravi imenovan je 1991. Na toj službi ostaje do 2000. kada je preuzeo službu župnog vikara (2000.-2012.). U samostanu sv. Josipa u Karlobagu djeluje kao duhovni pomoćnik od 2012. – 2014. U tom je razdoblju bio angažiran i oko proslave 300. obljetnice dolaska kapucina u Karlobag. Nakon provincijalnog kapitula 2014. premješten je za duhovnog pomoćnika u samostanu i župi Sv. Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Gornjoj Dubravi.
Tijekom svoga bogatoga pastoralnog rada kao svećenik vršio je mnoge dužnosti među kojima se posebno ističe dugogodišnja služba Nacionalnog asistenta Franjevačkog svjetovnog Reda, a u nekoliko navrata bio je i predsjednik Konferencije nacionalnih duhovnih asistenata OFS-a. Od 2000. godine vrši službu duhovnog asistenta FSR-a Zagrebačke regije „Bl. Alojzija Stepinca“. Tom svojom djelatnosti nastojao je biti od duhovne pomoći svjetovnim franjevcima u njihovoj želji da nasljeduju Evanđelje i sv. Franju na sebi svojstven način. Od velike je pomoći bio OFS-u pri njihovoj današnjoj organizaciji i obnovi temeljnog zakonodavstva, tj. Pravila i Konstitucija. Bio je glavni urednik župnog lista ”Duh zajedništva” te lista posvećen promociji i štovanju svetog Leopolda pod nazivom – „Ljudima Prijatelj“ (1988.–1994.). Sve do svoje iznenadne smrti bio je i aktivni član Hrvatskog društva katoličkih novinara. Jedno vrijeme bio je član Komisije za Evangelizaciju pri Hrvatskoj redovničkoj konferenciji. Nakon pada komunizma pa sve do umirovljenja vršio je službu katehete u višim razredima OŠ ”Marija Jurić Zagorka” u zagrebačkoj Donjoj Dubravi. U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini održao je brojna predavanja na temu franjevaštva.
Osim pastoralnog rada i poglavarske službe u više samostana Hrvatske kapucinske provincije, fra Nikola se aktivno bavio i spisateljskim i prevoditeljskim radom. Autor je brojnih članaka u listu ”Ljudima prijatelj” i listu ”Brat Franjo” te nekoliko knjiga: ”Uskrsnuće usred života” (1998.); ”Od Martina do Valentina” (2003.); ‘‘Od Franciske do Martina” (2012.); ”Krizma” (2006.); ‘‘Sv. Franjo u službi mira i ekologije’‘ (2008.); ”Sveti Mihael Arkanđeo – Tko je kao Bog?” (2001.); spomenica o 50. godišnjici Župe Sv. Mihaela u Zagrebu-Dubravi (1942.-1992.).
Sprovodni obred ukopa dragog nam brata i svećenika bit će 22. travnja 2020. godine na groblju Miroševac!
– Pokoj vječni daruj, mu, Gospodine!